“Predsjednik Trump suočava se s testom u svom predsjedništvu s kakvim se nije suočio niti jedan od modernih američkih lidera. Problem – koji on u potpunosti ne shvaća – leži u tome da većina njegovih viših dužnosnika marljivo radi iznutra kako bi spriječili dijelove njegovih planova i sklonosti.”
To je izvadak iz uvodnika koji je u srijedu objavio The New York Times. Objasnili su kako su odlučili objaviti anonimni tekst navodeći kao autora jednog od visokih dužnosnika u Trumpovoj administraciji, budući da je to “jedini način da se ovaj važan pogled na situaciju prenese našim čitateljima”. Sam autor u tekstu navodi kako dobro zna za djelovanje dužnosnika: “Ja sam jedan od njih”.
Kritika predsjednika
Autor u ne dugom, ali vrlo sadržajnom tekstu iznosi nekoliko ozbiljnih i teških optužbi na račun predsjednika, koje se mogu sažeti sljedećim citatom: “On djeluje u smjeru koji šteti zdravlju naše republike”. Zatim slijedi i dijagnoza: “Korijen je problema u predsjednikovoj amoralnosti”. Zatim slijedi udarac na njegov republikanski identitet: “Predsjednik pokazuje malo sklonosti prema idealima za koje se konzervativci dugo zalažu: slobodi misli, slobodnom tržištu i slobodnim ljudima”.
Autor za Trumpa kaže da je “nepromišljen, konfliktan, sitničav i neučinkovit”. A onda slijedi prava bomba, potvrda da ljudi unutar administracije razmišljaju o pokretanju 25. amandmana, donesenog 1967. godine, prema kojemu potpredsjednik i većina vladinih dužnosnika ili “kakvo drugo tijelo kao što je Kongres, kojem bi zakon dopustio”, može pisanim putem proglasiti da je predsjednik “nesposoban obnašati dužnost i obveze svog posla”.
No, ističe autor, zasad ne žele pokretati ustavnu krizu, nego se “nadaju da će moći upravljati administracijom u pravom smjeru dok ne dođe do svog kraja na bilo koji način”. Tekst završava sljedećim riječima: “Postoji tihi otpor ljudi unutar administracije koji su izabrali staviti državu na prvo mjesto. Ali, pravu će odluku donijeti građani izdižući se iznad politike, sežući preko jaza i odlučujući da odbace etikete u korist jednog: Amerikanaca”.
Bijela kuća je odmah reagirala opisujući uvodnik “patetičnim, nepromišljenim i sebičnim”. Donald Trump se dohvatio svog omiljenog medija, Twittera, i prvo postavio pitanje: “IZDAJA?” Sat vremena poslije slijedi nova poruka: “Postoji li ustvari takozvani viši dužnosnik u administraciji ili je to samo neuspješni New York Times s još jednim lažnim izvorom? Ako KUKAVIČKA anonimna osoba uistinu postoji, Times mora, zbog razloga nacionalne sigurnosti, njega ili nju odmah predati vladi!” Riječ je o vrlo oštroj reakciji jer se u SAD-u od 11. rujna 2001. godine, pod okriljem poziva na zaštitu nacionalne sigurnosti, može poduzeti niz akcija, od kojih neke graniče s demokratskim standardima.
No, nije čudo što je Trump tako reagirao. Iako se često govori o njegovu “najgorem tjednu”, protekli su dani uistinu bili izuzetno teški. Sve je počelo najavom njegova bivšeg odvjetnika Michaela Cohena da će reći sve što zna o vezama Trumpa i Rusa, zatim presudom bivšem šefu kampanje Paulu Manafortu te istragom posebnog savjetnika Roberta Muellera o dosluhu Trumpove kampanje s Rusijom koja dobiva sve više argumenata. Nakon toga je Trumpa u svom posmrtnom pismu John McCain optužio za nesposobnost, javnost mu je zamjerila što je odbio spustiti zastavu na Bijeloj kući u McCainovu čast, a onda su na vidjelo izašli izvaci iz knjige Boba Woodwarda o kaosu (strahu) u Bijeloj kući pod Donaldom Trumpom. I vrhunac: izravna optužba jednog od najbližih suradnika da je nesposoban i opasan.
Ključna riječ
Washington se od srijede bavi samo pitanjem tko je autor tog teksta. Rade se analize, uspoređuju fraze s govorima i tekstovima ministara i savjetnika, a kao jedan od mogućih autora se iskristalizirao potpredsjednik Mike Pence. Razlog je što se na kraju teksta koristi riječ “lodestar”, zvijezda vodilja, koju koristi samo on. No, neki od ljudi koji su već prije puštali informacije iz Bijele kuće rekli su da su oni tada upravo namjerno koristili fraze karakteristične za druge članove administracije kako bi zameli trag. Pomnija analiza teksta daje, procjenjujemo, vrlo jasne smjernice prema mogućim autorima. Iz tog se kruga odmah mogu isključiti ljudi koji Trumpu nešto duguju, koji su mu bespogovorno lojalni ili su svjesni da bez njega ne bi bili ni blizu vlasti.
Tako se mogu isključiti ministrica obrazovanja Betsy DeVos, savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton ili njegova kći i zet, Ivanka Trump i Jared Kushner (poznati kao Jarvanka). Pence je gorljiv kršćanin za kojega je teško očekivati da bi tako napao svog šefa – iako vrlo vjerojatno sudjeluje u navedenim aktivnostima. A ministar pravosuđa Jeff Sessions trenutačno je u Trumpovoj nemilosti pa je mala vjerojatnost da bi se odlučio na novi napad, iako ne treba isključiti mogućnost da je baš zbog toga krenuo u borbu do kraja.
No, odrješit i rezolutan stil s kratkim rečenicama nabijenim sadržajem, uz isticanje “Ja”, upućuje prema dvojici generala, ljudima o kojima su i prije stizale informacije da održavaju Ameriku na površini: ministru obrane Jamesu Mattisu i šefu predsjednikova kabineta Johnu Kellyju. Dodatni argument za tu tezu je isticanje Johna McCaina u tekstu jer je poznato da je upravo Mattis na jednoj večeri ispravio Trumpa i rekao kako je McCain odbio da ga iz vijetnamskog zatvora puste prije drugih vojnika. Kelly je, pak, taj koji na dnevnoj bazi obuzdava Trumpa i nije tajna da je osobno zaustavio niz poteza koji bi ozbiljno štetili SAD-u.
Konačno, tu je i završni pasus teksta iz kojega izbija ideološka potka američkog vojnika: ne strančarenju, ispred svega je prisega američkoj naciji. Termin “resistance”, otpor, odgovara iskustvu njih dvojice koji su služili u Afganistanu i Iraku. U obzir treba uzeti i da njih dvojica Trumpu ne duguju ništa te da će, ako ih i izbaci iz vlade, oni i dalje ostati generali.
