Denis Barta mladić je čiju priču zadnjih dana prepričava čitava regija. Rođen slijep, autističan i kao epileptičar, limitiran dakle na svim poljima funkcioniranja, on je svoje poteškoće uspio svladati, samo kako bi stao na pozornicu. Pjevanje je, naime, njegova najveća ljubav, nastupa redovito na Ferhadiji, ulicama rodnoga Sarajeva, piše Slobodna Dalmacija.
Sugrađani su navikli na ovog osebujnog 20-godišnjaka pa se nisu ni iznenadili kada su njegovo lice nedavno ugledali i na malim ekranima. No otkad je nastupio u “Supertalentu” Nove TV, tužna životna priča mladića koji ruke može koristiti jedino kako bi “upravljao” klavijaturom ganula je “neupućeni” dio publike do suza, naročito kada je životnu situaciju obitelji Barta dodatno oslikao Denisov otac Nebojša.
On je tako svoj život posvetio radu sa svojim autističnim djetetom, danas profesionalnim uličnim glazbenikom koji svoje liječenje u Italiji financira sam, zaradom od vlastitog sviračkog zanata. Vjerojatno su upravo od tu negdje krenuli i komentari koji se danima nakon Denisovog nastupa s pjesmom “Ostala si uvijek ista”, ne “gase”. Je li u redu da je jedan autistični mladić “prisiljen” nastupati pred publikom kako bi zaradio? I gdje se uopće krije razlog njegova penjanja na pozornicu, zanima publiku.
Negativnost koja se proširila svim društvenim mrežama, uz golemu količinu poruka podrške, dakako, ali dovoljna je jedna “klica”, uputila nas je da kontaktiramo Petra Martinića, predsjednika Udruge za autizam u Splitu i priupitamo ga što on o svemu misli.
“Kao predsjednik Udruge za autizam, uz to i roditelj djeteta s tom dijagnozom, mogu reći da se radi o jednoj nadasve pozitivnoj priči. Kada je riječ o autizmu, radi se često o izrazito talentiranoj, posebnoj djeci. Mnogi su muzikalni, jako vole glazbu, znate… Ali prijeći tu barijeru, izaći na scenu pred toliku publiku – to je čudo! Svakako se radi o pozitivnoj, pohvalnoj stvari, velik je to korak za sve nas”, kaže on.
“Ako uzmemo u obzir da neka djeca s dijagnozama iz autističnog spektra odbijaju komunicirati, zatvaraju se u sebe, a znaju biti povučeni i agresivni, scenski nastup ovog mladića uistinu je pohvalan, i njemu i njegovim roditeljima. Velik je to rad, znam iz udruge, a i iz iskustva, treba tu mnogo ljubavi i truda…”, dodaje Martinić, iza kojega je dugogodišnji rad u udruzi.
“Po cili dan pušta mjuzu”
Kako se na društvenim mrežama javio i određeni broj onih zabrinutih za senzibilno stanje autističnog mladića, odlučili smo kontaktirati i mamu djeteta s takvom dijagnozom da nam kaže što misli o sudjelovanju u “showu”.
“Ne vidim nikakav problem u tome ako dijete gušta. To što netko ima intelektualne poteškoće ne znači da mora živjeti pod staklenim zvonom. Uostalom, i Susan Boyle ima Aspergerov sindrom pa je osvojila “Voice”. Nadam se ipak da su se roditelji prvo posvjetovali s defektologom ili psihologom, za svaki slučaj…”, rekla nam je Splićanka, majka osmogodišnjaka.
“I moj sin obožava glazbu, ona mu je sve i po cijeli dan sebi pušta mjuzu. Kad bi bio u stanju izvoditi nešto, svirati, miksati, što ja znam, i kad bi htio to podijeliti s ostalima, ja bih mu to dopustila, poticala bi ga, ali, naravno, s mjerom, prikladno uzrastu i razumijevanju”, dodaje.
A prokomentirala nam je i temu, sljedeću na “tapetu” onima koji su uočili nešto negativno u priči.
“Ne bih stavarno ulazila u to je li riječ o “pravome” talentu ili nije, nisam glazbenik”, zaključuje ona.
“Nije ovo za finale”?
“Svaka čast njemu i tati, ali nije ovo za finale”, komentar je, naime, koji je potaknuo lavinu poruka koje nose isti zaključak – Denisov talent nije dovoljan za plasman u finale “Supertalenta”. Nastupili su, prema gledateljskom “žiriju” mnogo kvalitetniji kandidati koje je Denis Barta bacio u drugi plan svojom tužnom pričom.
Ograđuju se ipak svi takvi komentatori jednostavnim “bravo za njega, ali…”, procjenjujući naposlijetku kako “talent” ovog slijepog mladića ipak nije dovoljno “super”.
Za pomoć smo se ovdje obratili defektologinji iz jednog splitskog rehabilitacijskog centra koja ima iskustvo dugogodišnjeg rada s djecom s autizmom. Priču o Denisu je popratila u medijima, nastup odgledala…
“Ja bih rekla da je to veliki talent. Njegova sposobnost, motorička, da prebire po tim tipkama i stvara glazbu iako za ostalo nije fizički sposoban, a uz to reproducira i glasovno prati svoju izvedbu, boja glasa… Veliki talent. Istina je da je u njegovom slučaju do toga došlo kompenzacijskim putem – on se ne izražava na način poput ostalih, ne iskazuje emocije poput ljudi koji nemaju dijagnozu, ali kroz glazbu savršeno izražava svoje stanje. Uz to, djeluje i kao da uživa, da uistinu voli svirati”, kaže nam naša sugovornica koja je odlučila ostati anonimna.
“Bolje ne”
Razgovarali smo i s psihijatrom Tomislavom Franićem, specijalistom dječje i adolescentne psihijatrije s Klinike za psihijatriju KBC-a Split. On pak u slučaju Denisa Barte ne vidi naročitu potrebu da ga se proglašava “supertalentom”.
“Da se razumijemo, on funkcionira na razini reprodukcije korektno, no to što radi puka je imitacija i ne bih rekao da je riječ o talentu. Isto tako, ne vidim smisla u izlaganju okružju kakvo vlada u takvim emisijama, a ni stvaranju slike u javnosti da je riječ o nevjerojatnom uspjehu. Autistična djeca uistinu postižu uspjehe, raznolike, pa i mnogo nevjerojatnije od ovoga…”, kaže liječnik s dugogodišnjom praksom.
“Moguće da su gledatelji reagirali na tužnu priču. Jasno da je utrošeno mnogo truda i vremena, da se mladić izražava putem glazbe i sve je to pohvalno. Ali mjesta u emisiji ovakvoga formata za njega, po meni, nema”, tvrdi.
Njegov zaključak je, ukratko, “bolje ne”. Ne eksponirati se tako, ne pretjerivati u serviranju priče javnosti i ne proglašavati talentom nastojanje mladića koji se na lijep način izražava preko glazbe. Može on i mnogo više, kaže nam ovaj stručnjak, samo se treba razvijati i nastaviti s radom, što smatra iznimno pohvalnim, piše Slobodna.
