“Izraelci moraju ispuniti naše tehničke uvjete i tek tada će dobiti dozvolu za prodaju Baraka Hrvatskoj”, poručuju američki dužnosnici već danima. Objašnjavaju da je Izrael nadogradio originalni F-16 Block 30 svojom opremom i tako ga doveo do neprepoznatljivosti.
Američki veleposlanik Robert Kohorst napomenuo je kako je F-16 intelektualno vlasništvo njegova proizvođača Lockheed Martina i može se prodavati samo s njihovom opremom.
Amerikanci su pritom ljuti jer Izrael na avionima koje su u sklopu vojne pomoći dobili besplatno sada žele zaraditi. Stoga Lockheed Martin traži da se avion prije prodaje trećoj strani vrati u prvobitno stanje, odnosno da se s njega skine nadograđena izraelska oprema kako bi se potom mogla ugraditi njihova oprema. Osim toga, američka tvrtka strahuje kako bi Izrael svoje Barake mogao krenuti prodavati i drugim zemljama te bi oni u bližoj budućnosti mogli ostati bez višemilijunskog posla.
Kvalitetan set
No, što je to u “hrvatskom paketu” na Baraku i koju opremu Amerikanci žele maknuti? Prema dostupnim informacijama, State Department je još 20. rujna 2017. godine odobrio Izraelu dostavljanje svih tehničkih podataka Hrvatskoj za F-16. Riječ je o velikom popisu opreme i naoružanja koja se može dostaviti Hrvatskoj. Prema neslužbenim informacijama, SAD je ipak bio selektivan te su određenu opremu uskratili Hrvatskoj.
Prema riječima naših sugovornika, Hrvatska je u pregovorima s Izraelcima ugovorila iznimno kvalitetan set opreme i naoružanja. Tako je paket naoružanja uključen u cijenu namijenjen za osnovnu (IOC) sposobnost zrak – zrak. Jedan od Barakovih najsnažnijih aduta moćni je sustav za elektroničko ratovanje, dovoljan za potpunu neutralizaciju svih postojećih i planiranih radarskih sustava u hrvatskom susjedstvu. Prema dostupnim informacijama, moguće uklanjanje proturadarskog softvera iz aviona posebno je razočaralo hrvatske pilote.
Osim tim softverom, Izraelci su F-16 nadogradili brojnom opremom svoje proizvodnje koja je dogovorena za “hrvatske Barake”.Oni bi tako trebali biti opremljeni radarom AN/APG-68 V(6) dosega 300 kilometara, koji je unaprijeđen i doveden na razinu sposobnosti ekvivalentnu novoj V(9) verziji.
Radar i motor
Nadalje, u avion je ugrađena izraelska verzija misijskog računala I-GAC. U “grbi” aviona dvosjeda ugrađen je SPS-3000 za zaštitu od elektronske blokade. U “grbi” je smještena i druga avionika za proturadarsku borbu, kao i sustavi navođenja i upravljanja određenim preciznim oružjima. Nadalje, u avion je ugrađen i sustav EL/L-8240 koji proizvodi izraelski Elbit. Riječ je o uređaju koji onemogućava protivnički protuzračni sustav detektiranja zrakoplova.
Motor aviona F-100-GE-100C snage je 127 kilonjutna pri forsažu s digitalnom kontrolom i mehaničkom pričuvom. Izraelci su i motore na Baraku poboljšali u odnosu na izvorne General Electric motore Bloka 30. Oni imaju punu digitalnu kontrolu, odnosno FADEC, s mehaničkom pričuvom. To znači da sustavi aviona automatski podešavaju potisak i potrošnju goriva prema naredbama pilota za optimalni učinak, čime se i dodatno štedi gorivo.
Za “hrvatske” Barake dogovorene su i infracrveno navođene rakete zrak – zrak kratkog dometa Python 4 i Python 5 te aktivno radarski navođene rakete zrak – zrak Derby dometa 50 kilometara, uz opcijski domet od 320 kilometara.
Dvosjed
Za uništavanje ciljeva na zemlji isporučuju se elektrooptičke i GPS navođene bombe serije SPICE te krstareće rakete Delilah i vođene rakete Popeye I i II izraelske proizvodnje. U paket je uključen i ciljnički kontejner LITENING. Riječ je o naprednom sustavu za precizno ciljanje koji se nalazi u podvozju aviona, a proizvodi ga izraelska tvrtka Rafael.
Pitanje je i što s dva dvosjeda. Naime, u izraelskoj verziji dvosjed F-16 Brakeet nije samo školski avion, nego i borbeni jer se u drugoj kabini nalazi operater oružanog sustava. To znači da bi se na dvosjedima ta druga kabina trebala vratiti u prvobitno stanje.
Barak je mnogo teži od američkog originala. Zbog nadogradnje je težina sa 7900 kilograma povećana na 9525 kilograma, stoga je sposoban nositi 4760 kilograma goriva i naoružanja više od originala. Najviša masa polijetanja mu je 21.770 kilograma.
Jedan od hrvatskih uvjeta je da avioni budu NATO kompatibilni. U skladu s tim, Izraelci su jedino planirali zamijeniti postojeći radiouređaj s kodiranim elementima za NATO kompatibilnost. Tako bi izraelski sustav identifikacije i transponder zamijenili AN/APX-119 sustavom, a izraelski datalink bi zamijenili NATO-ovim Linkom 16.
