OPASAN PRESEDAN Odvjetnica se žalila da kod sutkinje čeka na ročište po četiri godine pa zbog toga osuđena za sramoćenje sutkinje

Kažnjavanje zbog kritike sudstva više nije rezervirano za novinare. Sad se za pritužbe na rad sudaca kažnjavaju i odvjetnici.

Tako je odvjetnica Jelena Dulčić iz Hvara kažnjena zbog predstavke koju je na rad sutkinje Jadranke Jeličić iz Starog Grada u Hvaru uputila Sudačkom vijeću Županijskog suda u Splitu, predsjedniku tog suda, predsjedniku Vrhovnog suda i Ministarstvu pravosuđa.

Sutkinja Jeličić tužila ju je za sramoćenje, a Općinski sud u Šibeniku presudio da je ta predstavka kazneno djelo sramoćenja i odvjetnici odredio kaznu od 9255 kuna i sudske troškove od 2050 kuna. Postane li presuda pravomoćna, sutkinji je otvoren put da tuži i za naknadu štete na ime duševnih boli.

– Ovo je stvaranje opasnog presedana i prakse da se ono što je dopušteno po Zakonu o sudovima počinje smatrati kaznenim djelom – kaže odvjetnica Dubravka Krklec koja zastupa kolegicu kažnjenu za verbalni delikt. Potvrdi li presudu viši sud, to će odvjetnicima biti poruka da se ne bune na postupanje sudaca, tj. da se žale anonimno.

Procesna pravila

Najveći apsurd je to što se odvjetnica požalila na rad sutkinje upravo institucijama koje po zakonu moraju preispitivati rad sudaca. Sutkinja Općinskog suda u Šibeniku Dijana Jakoliš predstavku na ponašanje kolegice sutkinje s Hvara ocijenila je kao “pismeno u kojem je odvjetnica sutkinju neistinito i bez valjanih dokaza opisala kao osobu koja bi počinila ozbiljna kaznena djela, te ga učinila dostupnim širem krugu ljudi”. Time je, stoji u presudi, počinjeno kazneno djelo sramoćenja.

Predstavku kojom nije riješila problem sa sutkinjom, nego je naprotiv “zaradila” osudu odvjetnica Dulčić podnijela je u lipnju 2013. Navela je da se sutkinja prema njoj kao odvjetnici ne ponaša profesionalno, da zbog toga trpi štetu, kao i stranke koje zastupa. Odvjetnica Dulčić sutkinju nije optužila za kaznena djela, ali je ustvrdila da “u svom postupanju daje prioritet privatnim interesima i pritom je povrijedila službenu tajnu u vezi s obavljanjem sudačke dužnosti”, potom da je povrijedila “niz normi Kodeksa sudačke etike, te svojim ponašanjem nanijela štetu ugledu suda i sudačke dužnosti”.

Odvjetnica je opisala situacije zbog kojih je bezuspješno tražila izuzeće sutkinje, te ponašanja sutkinje koja joj nanose štetu i ugrožavaju egzistenciju.

Jedan od slučajeva je odvjetničin spor s Gradom Hvarom. Odvjetnica Dulčić svojedobno je zastupala Grad, ali im je otkazala punomoć. Od Grada nije uspjela naplatiti sve usluge, pa ih je tužila radi naplate zastupanja. U tom sporu sudi sutkinja Jeličić, a odvjetnica tvrdi da sutkinja ne postupa profesionalno niti po procesnim pravilima jer podneske protivne stranke ne dostavlja njenom punomoćniku, niti mu daje mogućnost da se očituje.

Sutkinjin sin

Iz presude kojom je odvjetnica kažnjena za sramoćenje sutkinje vidi se kako se ona nadležnim tijelima požalila na sutkinju Jeličić i navodila situacije u kojoj je sutkinja izjavljivala “da joj se diže kosa na glavi kada vidi njenu punomoć”, nagovarala stranke da joj otkažu punomoć “jer je nesposobna” i nudila im usluge drugih odvjetnika, a na molbu odvjetnice da zakaže ročište rekla “da joj nije na kraj pameti da radi po predmetu, a da odvjetnica od svojih stranaka naplati njen rad”.

Dulčić, proizlazi iz presude, u predstavci je tvrdila da u predmetima gdje ona nastupa kao punomoćnica sutkinja Jeličić ne postupa, ili ne postupa ažurno, bitno odstupa od redoslijeda zaprimanja predmeta, čime strankama uskraćuje pravo na pošteno suđenje.

Kao dodatni čin u stvaranju negativne slike o njoj kod stranaka odvjetnica je doživjela istup sutkinjina sina koji se kandidirao na lokalnim izborima. Tijekom kampanje na javnom skupu kazao je da Grad Hvar troši novac “na sumnjive intelektualne usluge i novac se plaćao odvjetnicima. Rezultat su bile mnoge nepotrebno izgubljene parnice, a kasnije tužbe tih istih odvjetnika prema Gradu”. Odvjetnica Dulčić se tu prepoznala (jer je jedina koja je zastupala Grad Hvar, a sad ga tuži), a u predstavci je navela da sutkinja očito sinu daje informacije o predmetima u kojima sudi.

Osobito je zanimljiv slučaj koji je bio povod za loše odnose između sutkinje i odvjetnice. Sve je počelo, proizlazi iz presude, danom kad je odvjetnica Dulčić preuzela zastupanje Marije Tudor rođene Carić. Marija Tudor podigla je tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Riječ je o ugovoru iz 1998. koji je ovjerila sutkinja Jeličić. Marija Tudor tvrdi da njena, sad pokojna, majka Antica Carić nije potpisala taj ugovor, nego da je potpis krivotvoren. Centar za krim vještačenja dvaput je vještačio potpis. U prvom nalazu utvrdili su da Antica Carić vjerojatno nije potpisala ugovor, a u drugom da ga definitivno nije potpisala. Zbog ovjeravanja ugovora s krivotvorenim potpisom protiv sutkinje Jeličić je podnesena kaznena prijava.

Prigovori koje je isticala žaleći se na postupanje sutkinje nisu polučili ništa. Sudačko vijeće nije našlo ništa sporno u pritužbi odvjetnice kako njene stranke znaju čekati i po četiri godine da se zakaže rasprava i donese odluka u predmetima kao što je uređenje međe, kao ni u tome da sutkinja pred njenim strankama komentira podneske koje je sastavila i govori da su loši, da u njima piše gluposti i da ih ulaže samo kako bi strankama to naplatila.

Takav stav sudačkog vijeća, te ignoriranje predsjednika Županijskog suda, predsjednika Vrhovnog suda i pomoćnika ministra pravosuđa sutkinja Jeličić osjetila je kao vjetar u leđa i odlučila tužiti odvjetnicu za sramoćenje.

Tijekom suđenja ispitivali su se svi prigovori iz predstavke odvjetnice Dulčić i bilo je saslušano više svjedoka. Među njima i odvjetnik koji je prvi zastupao kćer Antice Carić i otkrio kako je potpis na ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je ovjerila sutkinja Jeličić krivotvoren. Posvjedočio je da ga je zbog toga sutkinja Jeličić šikanirala, da je njegovim strankama govorila da je kriminalac, otkud mu toliko imovine i sugerirala im da nađu drugog odvjetnika. Kazao je da je baš zbog toga otkazao punomoć kćeri Antice Carić, a ona je tada angažirala odvjetnicu Dulčić.

“Osobni dojmovi”

Sutkinja Stalne službe u Starom Gradu svjedočila je kako je njoj sutkinja Jeličić o odvjetnici Dulčić govorila kao “opasnoj osobi”. Ispričala je kako je sutkinja čak fotografirala nju, odvjetnicu i još jednog suca u kafiću pokraj suda i pitala “baš me zanima kako ćeš nakon ovoga svjedočiti”, nakon čega je sutkinja o tome mailom izvijestila tadašnjeg predsjednika Županijskog suda u Splitu.

Neki su svjedoci govorili da su sa sutkinjinim sinom razgovarali o svojim predmetima koje sudi njegova majka i stekli dojam da je upućen u stanje spisa i da im daje neke sugestije. Saslušana je i svjedokinja koja je rekla da joj je sutkinja Jeličić sugerirala kako bi joj bilo dobro da prijeđe kod druge odvjetnice.

Sutkinja Jakoliš procijenila je da su to samo “osobni dojmovi” svjedoka i da ništa ne govore o sutkinji, te da ne ukazuju na to da bi se odvjetnica imala razloga žaliti se.

– Kad je okrivljena pritužbu na rad privatne tužiteljice dostavila istodobno i Ministarstvu, predsjedniku Vrhovnog suda i predsjedniku Županijskog suda u Splitu, iako je znala, budući da je odvjetnica, da će nadležno sudačko  vijeće preispitati i odlučiti o njenoj pritužbi, što je i učinilo te je kao neosnovanu odbilo, očito je time postupala u namjeri da naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice kao sutkinje – presudila je sutkinja.