Predsjednica države, Kolinda Grabar Kitarović reagirala je baš onako kako to očekuje svaki obični, mali čovjek koji je upoznat sa strašnom kaznom od dvije godine zatvora na koju je osuđen Huanito Luksetić, i to zato jer je uzgajao marihuanu i od nje proizvodio ulje koje mu je jedino preostalo kao učinkoviti lijek za multiplu sklerozu. Na situaciju koja kod svakog normalnog čovjeka izaziva snažnu emociju, predsjednica je odgovorila munjevito i emotivno.

Nesretnom čovjeku je poručila neka podnese zahtjev, a ona će ga pomilovati čim pošta stigne do Pantovčaka. Učinila je nešto što nikad, nikome prije nje nije ni palo na pamet. Unaprijed, bez da je uopće vidjela presudu po kojoj je Huanito Luksetić osuđen na dvogodišnji zatvor jer je, utvrdio je sud, uzgojio daleko više marihihuane nego što mu treba za liječenje, bez da je vidjela što će pisati u zahtjevu za pomilovanje, i bez da je pogledala kakvo će mišljenje i preporuku dati Ministarstvo pravosuđa, predsjednica je odlučila poslati poruku da sudbena vlast ne znači ništa, i da će odluku suda za koju je saznala iz medija poništiti već prvog idućeg radnog dana.

Sudovi su si, doduše, stvorili takvu negativnu reputaciju da predsjednici nitko neće zamjeriti.  No, treba stati i zapitati se kakav je presedan predsjednica napravila. Kolinda Grabar Kitarović predstavlja instituciju ove države, jednu od poluga izvršne vlasti. Ma koliko sudstvo bilo loše, pitanje je može li se unaprijed slati poruke da će poništiti njihove odluke.

Premda će većina građana odobravati predsjedničin čin, netko joj mora reći da se to tako ne radi. Mogla je pričekati da joj redovnim putem dođe zahtjev za pomilovanjem, te kada se ispune sve pretpostavke u predviđenoj i zakonom propisanoj proceduri udjeliti akt milosti na koji ima pravo.