Razgovor s književnikom Miljenkom Jergovićem otvorio je u nedjelju u Velikoj dvorani zagrebačkog Teatra &TD 18. izdanje Festivala europske kratke priče (FEKP), koji će do 7. lipnja u Zagrebu i Rijeci oko središnje teme “Homo Narrans” okupiti tridesetak istaknutih inozemnih i domaćih imena svjetske i domaće kratkropričaške književne scene.
Temom “Homo Narrans”, po riječima kreativnog direktora Romana Simića, 18. izdanje FEKP-a pokušava odgovoriti na potrebu i sposobnost ljudskog bića da priča priče i da ih prepoznaje svuda oko sebe, a upravo je pravo na priču ono što obilježava njegove goste. U godini u kojoj festival ulazi u punoljetnost, kako je rekao, nada se da je FEKP pokazao da je sazrio, ali i da je u 17 dosadašnjih izdanja ipak istodobno ostao “ono neko dijete koje ništa ne zna, i koje s čuđenjem gleda svijet oko sebe”.
“Ove godine, ponovo nam dolaze doista velika književna imena, od Laszla Krasnahorkaija, kultnog mađarskog autora, dobitnika nagrade Man Booker International, preko Columa McCanna, jednog od najznačajnijih irsko-američkih pisaca, pa do ljudi za koje sam siguran da će oduševiti hrvatsku publiku iako za neke od njih još nismo čuli, jer njihove knjige još nisu prevedene, ali je nesporno da je riječ o genijalnim, sjajnim piscima, koji će opravdati ukazano im povjerenje”, rekao je Simić.
U podlozi svega čime se FEKP bavi od svojega osnutka do danas upravo je potreba za pričanjem priča – na što se nastavlja i ovogodišnja tema “Homo Narrans”, napomenuo je. “Priča je u podlozi svega što živimo. Čovjek je takvo biće koje mora pripovijedati. Ne samo da mora pripovijedati, on mora i dijeliti priče s drugima – to je nešto što nas povezuje kao ljude”, rekao je Simić. Nadalje, mi prepoznajemo i gledamo svijet kroz priče.
“Ove smo godine tu temu htjeli učiniti nešto specifičnijom kroz razgovor o pričama koje se ponekad opiru dominantnim narativima: mi o sebi volimo pričati priče da smo najbolji, najpametniji. Rekao bih da sve dobre priče miniraju tu sigurnost s kojom prilazimo pričama o samima sebi. Baš tim pričama smo ove godine pokušali dati nekakav prostor”, poručio je Simić.
Pisanje kao nužnost
Prvi festivalski razgovor, posvećen tome tome kako je biti pisac u egzilu, te pravu i potrebi da se ispriča priča, počeo je pitanjem moderatorice Đurđice Čilić Miljenku Jergoviću je li dobar pisac onaj koji je zalutao, te nije li pisanje alat kojim se, iz nesnalaženja, izgubljenosti u svijetu, služi kako bi taj svijet nekako popravio. Jergović je rekao kako je istina da je lakše ako tako mislimo, “no, ne moramo tako misliti samo za pisce, ili samo za dobrog pisca”.
“Mislim da je važnija i elementarnija podjela na istinske i lažne pisce. Vjerojatno i jest tako da je istinski pisac nužno izgubljen. Ali opet, s druge strane, ljudi koji mene zanimaju su također izgubljeni ljudi. Što sam stariji, imam sve veći otpor i prezir prema ljudima koji su odnekle, i prema onima koji jako dobro znaju gdje im je mjesto, i prema ljudima koji su svoji na svome. To meni zvuči kao neka opasna seksualna nastranost”, rekao je Jergović.
Govoreći o svojem jeziku, Jergović je kazao kako je jezik pisca “samo njegov jezik”. “Ja mislim da je jezik pisca uvijek njegova osobna kreacija. Ukoliko nije, onda pisac ima neki problem”, napomenuo je. Iako su sve riječi onoga što se nekada zvalo ‘centralnim južnoslavenskim jezikom’ potencijalno, kako je rekao, dio jezika njegova književnog teksta, ipak mu povremeno nedostaje poneka riječ.
“Meni stalno nešto fali, ali ne zato što je siromašan moj jezik, nego zato što mi naprosto fali, jer je to faljenje prirodno stanje stvari”, pojasnio je pisac, koji ne krije voajerističku znatiželju prema tuđim pričama: “Volim sjesti ujutro u kafić na našoj tržnici i prisluškivati ljude za susjednim stolom. Zanimljivo je slušati što oni govore, jer se iz toga može rekonstruirati jedan život. Slično je na neki način u antikvarijatima. Svašta se nađe u starim knjigama, svašta se nađe u tuđim predmetima”, rekao je pisac.
Razgovor se dotaknuo i bosanskohercegovačkog književnika s američkom adresom Semezdina Mehmedinovića, koji je također bio najavljen kao gost prvog dana FEKP-a ali se ispričao, a čije je priče čitala Čilić. Jergović je, među ostalim, govorio i o tome što stoji u pozadini odgovora koje nastoji dati svojim pričama, te je li njegovo pisanje njegov način da “voli svijet”.
“Iz moje perspektive, kratke priče su romani na 3,4,5 stranica, a romani koji su romani, mogu se doživjeti kao kratke priče”, rekao je Jergović. Iza svega što on piše, istaknuo je, stoji neka vrsta tjeskobe i neka vrsta zlovolje, “ali ne zlovolje na način mrguda – ja nisam mrgud, ali meni je bog raspoređujući gene dao neku zlovolju, osjećaj da će sve poći po zlu, i da sam se zeznuo kad sam jutros krenuo ovim a ne onim pravcem”.
“Romani i kratke priče, to su forme, oblici u koje se čovjek upisuje. Ali u tim oblicima i formama nema nešto suštinsko što bi ih razlikovalo. Čak nije sasvim točno ni to da roman odgovara na mnoga, a kratka priča na jedno pitanje. Poeziju ne morate razumjeti da biste prema njoj imali odnos, da biste ju osjećali kao nešto veliko i važno”, istaknuo je pisac.
“Meni je cijeloga života, od trenutka od kako sam se opismenio, čitanje bilo najvažniji oblik života, i na neki način i jedini – to je jedino stanje u kojem ne padam u mrzovolju, ne osjećam se tjeskobno i nemam strah od toga što će se dogoditi u sljedećem trenutku. U trenucima i u vrijeme kada ne čitam, ne prisluškujem ljude, ja pišem. A zašto to radim više nego što to rade neki drugi ljudi? Ne znam. Ima nešto po čemu se književnost razlikuje najprije od svake druge umjetnosti, a onda i od svake druge ljudske aktivnosti: kao pisac imate mogućnost najveličanstvenije moguće produkcije ovoga svijeta Ja pišem iz neke svoje muke koja proizvodi pisanje”, zaključio je.
Laszlo Krasznahorkai i Colum McCann
Miljenko Jergović prvi je od ukupno tridesetak istaknutih gostiju ovogodišnjeg izdanja FEKP-a. Do 7. lipnja zagrebačkoj i riječkoj čitateljskoj publici kroz brojna događanja – čitanja, tribine, razgovore, promocije knjiga – predstavit će se ukupno 14 uglednih inozemnih i još toliko domaćih književnih autora.
Kao jedno od najvećih imena ovogodišnjega FEKP-a izdvaja se László Krasznahorkai, kultni mađarski pisac i scenarist, dobitnik više najprestižnijih svjetskih književnih nagrada. U Hrvatskoj mu je upravo izašla nova knjiga “Uvijek za Homerom” (izdavači Multimedijalni institut i Booksa), o kojoj će u četvrtak 6. lipnja u Kaptol Boutique Cinema s autorom razgovarati Petar Milat.
Svoj roman “Transatlantik” predstavit će i zvijezda irske književnosti s američkom adresom Colum McCann, s kojim će se domaća čitateljska publika susresti 5. lipnja u klubu Vinyl, a razgovor će voditi Mima Simić.
18. FEKP ugostit će još argentinsko-španjolskog književnika Andrésa Neumana, Meksikanca Antonija Ortuña, talijansku autoricu Melaniju Mazzucco, dobitnicu nagrade Strega, te Finkinju Rosu Liksom. Kao gosti festivala najavljeni su i Alan Titley, jedan od najcjenjenijih pisaca koji pišu na irskom jeziku, te Melatu Uche Okorie, irska autorica rođena u Nigeriji, kao i albanski autor Elvis Malaj.
Na festivalu će gostovati i Goran Samardžić, jedan od vodećih bosanskohercegovačkih pisaca svoje generacije, Adania Shibli, jedna od najznačajnijih suvremenih palestinskih autorica, te britanska autorica Eley Williams. Pridružit će im se i hrvatski pisci, među kojima Marina Šur Puhlovski, Maša Kolanović, Suzana Matić, Tea Tulić, Zoran Malkoč, Senko Karuza, Drago Glamuzina, Miroslav Kirin, Tomica Bajsić, Ivan Jozić, Jelena Zlatar Gamberožić, te mladi autori Marija Dejanović, Goran Paladin, A.Z. Stolica, Dunja Matić i drugi.
G-Točka za kraj
Službenom otvorenju prethodilo je, u ranim nedjeljnim poslijepodnevnim satima u Wine baru Karijola u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, tradicionalni neslužbeni program “Čuvajte se: hrvatski pisci kuhaju!”, na kojemu su festival kuhanjem najavili domaći pisci Zoran Ferić, Senko Karuza, Robert Mlinarec i Ivica Prtenjača.
Glavni večernji program Festivala odvijat će se u Polukružnoj dvorani Teatra &TD, klubu Vinyl i Katol Boutique Cinema, dok će se popratni sadržaji odvijati u klubu Booksi, Talijanskom institutu za kulturu i Multimedijalnoj dvorani Filozofskog fakulteta.
I ove se godine nastavlja suradnja s Gradskom knjižnicom Samobor. Tradicionalni natječaj FEKP-a za kratku priču ove godine na temu “Trebaš čuti ovu priču” dodjeljuje i dodatnu nagradu, za mlade autore do 19 godina. Glavna će nagrada biti dodijeljena u utorak 4. lipnja u Zagrebu, a ona za mlade autore u četvrtak 6. lipnja u Rijeci, gdje se odvija ovogodišnji drugi dio festivalskoga programa. Pisce program u Rijeku vodi 5. i 6. lipnja, u Book caffe Dnevni boravak, Omladinski kulturni centar Palach i Sveučilište u Rijeci.
Izdanje u kojemu FEKP slavi punoljetnost zaključit će program G-Točka u Malom pogonu Tvornice kulture u Zagrebu, koji će u petak 7. lipnja okupiti književnike, glazbenike i glumce u jedinstvenoj multimedijalnoj završnici na kojoj će svoje priče čitati laureati festivalske kratkopričaške nagrade.
