Socijalna radnica Blaženka P. (50) na mjestu je preminula, a Ivan P., njezin 15 godina mlađi kolega pravnik u Centru za socijalnu skrb Đakovo, teško je ranjen hicima iz pištolja koje je u njih u utorak oko 12.15 sati u zgradi Centra, kako se sumnjiči, ispalio njihov 60-godišnji sugrađanin Andrija D., koji je bio dugogodišnji korisnik usluga Centra.
Nesretna Blaženka P. bila je njegova socijalna radnica i skrbnica te, kako kažu njezini kolege, jedina osoba koja je iskreno i brižno skrbila o njemu i njegovim pravima. Što je tog 60-godišnjaka, za kojega su nam njegovi sugrađani koji ga poznaju praktički cijeli život kazali da je iznimno problematična, nasilna i nestabilna osoba, nagnalo na ovakav čin, još uvijek je nepoznato.
“Došao sam predati neke papire”, navodno je Andrija D. rekao zaštitaru na ulazu u zgradu u kojoj se nalazi đakovački Centar za socijalnu skrb.
Riječ je o suterenskom prostoru Doma za starije i nemoćne osobe u Đakovu, u kojem je CZSS bio u najmu. Zaštitar je pustio Andriju D. ne sluteći što se sprema. On je, naime, prema riječima Šimuna Buzova, člana uprave tvrtke Securitas, koja osigurava đakovački Centar, tamo dolazio gotovo svakodnevno, ponekad i više puta na dan. Bila mu je oduzeta poslovna sposobnost, liječen je na psihijatriji, a ubijena socijalna radnica bila mu je skrbnica po službenoj dužnosti.
Praktički je u centru bio kao kod kuće, kažu nam. Nakon što ga je zaštitar pustio, Andrija D. krenuo je dobro znanim putem – skrenuo je lijevo u hodnik i došao do trećeg ureda iza zaštitarske sobe. Ušao je i unutra zatekao svoju socijalnu radnicu. Ne znamo je li joj se i kako obratio, jesu li uopće počeli razgovor.
Motiv bi, navodno, moglo biti njegovo nezadovoljstvo visinom socijalne pomoći koju je primao. Znamo da je nesretnu socijalnu radnicu usmrtio hicima iz pištolja, a onda je nakon izlaska iz njezina ureda hice ispalio i u 35-godišnjeg pravnika Ivana P. čiji se ured nalazi nasuprot Blaženkinog i koji je, kad je čuo što se događa, izašao na hodnik.
Andrija D. potom je protrčao pokraj zaštitarske sobe i istrčao iz zgrade dok je zaštitar hitao u pomoć upucanim djelatnicima. Zaštitari angažirani u centrima za socijalnu skrb unatoč dugogodišnjem inzistiranju struke nemaju pravo nositi oružje, a ne postoje ni bilo koji drugi elementi zaštite, poput detektora metala ili alarma.
Policijski očevid nakon pucnjave u Đakovu
Ubojica se nakon izlaska iz zgrade uspeo stepenicama koje vode prema parkingu đakovačkog Doma zdravlja, pri čemu je usput odbacio crnu torbicu u kojoj je vjerojatno unio pištolj, sjeo je na bicikl kojim se dovezao do centra i pobjegao. U trenutku zaključenja ovog teksta policija je i dalje tragala za osumnjičenom osobom. Gradom su kružila policijska vozila, a u njima policajci s dugim cijevima. Policija je bila i ispred kuće njegova 95-godišnjeg oca koji je, kako doznajemo, shrvan od boli zbog čina svoga sina, a osiguravali su i kuću njegove bivše partnerice i djece.
Ubrzo nakon što se ubojstvo dogodilo Đakovom je prostrujala informacija da je osumnjičeni spominjao i gradsku upravu, odnosno gradonačelnika Marina Mandarića koji je, kad je čuo za to, odlučio sve djelatnike gradske uprave poslati kući. Pogotovo jer se znalo da ubojica tumara đakovačkim ulicama. Mandarić je, pak, otišao na mjesto događaja kako bi pružio podršku djelatnicima centra.
– Osumnjičeni je godinama bio i korisnik pomoći Grada Đakova. Pretpostavka je da nije mogao shvatiti koja su mu prava – kazala je Sanja Rogoz Šola, predsjednica Upravnog vijeća đakovačkog centra, koja je godinama vodila Ured za socijalnu skrb.
Građani osumnjičenog opisuju kao nestabilnog, “kratkog fitilja”, čovjeka s kojim se nije za igrati.
– Uvijek gleda kako bi se s nekim zakačio, potukao, zna njega jako dobro i policija koja je prema njemu nebrojeno puta morala intervenirati – kazao je Đakovčanin Andrija N.
Ubijena socijalna radnica u Đakovu, pravnik teško ranjen
Njegovi susjedi zaključali su se u kuće kad su čuli što se dogodilo.
– Svraća tu u kafić u ulici. Bude po cijele dane u njemu i pije – rekao nam je jedan od njih.
Često su ga viđali po gradu i u parku kako skuplja boce. Mnogi su se zapitali odakle takvoj osobi oružje, no Đakovčani s kojima smo razgovarali kazali su nam da ih to ne čudi.
– Bio je on i u ratu, tako da mu je vjerojatno još iz tog vremena ostalo oružja – rekao je jedan poznanik osumnjičenog.
O ubijenoj socijalnoj radnici Đakovčani, pak, pričaju u superlativima.
– Blaža je bila predivna žena, fantastična osoba i vrhunski profesionalac. Po meni najbolja djelatnica u centru, ona je živjela za taj posao i za ljude o kojima je skrbila, nevjerojatno predana, empatična… – rekao nam je kroz suze jedan bivši djelatnik centra.
– Nakon smrti roditelja unazad nekoliko godina, Blaža je živjela sama. Ima jednu sestru koja radi u Domu zdravlja u okolici, a ima i brata u Puli. Najstariji brat joj je umro prije par godina. Bila je vrlo predana poslu. Večer uoči ubojstva sam je zadnji put vidio i nisam mislio da su to zadnji trenuci s njom. Pričali smo o svemu, klasične priče, razmjene informacija iz privatnog života. Trebala je 11. srpnja ići kod oftalmologa u Osijek. Imala je problema s očima, pukla joj je kapilara te ju je čekala operacija. I upravo zbog toga je strahovala da neće stići završiti sav posao koji ima u roku jer bi na bolovanju bila mjesec, dva. Zbog očiju se ne bi smjela naprezati – ispričao je za Jutarnji list A. P., rođak ubijene. Na upit je li mu spominjala probleme na poslu odgovara niječno.
– Ma Blaženka je voljela svoj posao. Predano ga je radila preko 20 godina. Jedino se ponekad znala potužiti da je posla jako puno – kaže.
Ovo je drugi slučaj ubojstva socijalnog radnika u Hrvatskoj. Krajem 2000. u Splitu je, također na radnom mjestu, kuhinjskim nožem ubijen Jakov Kudrić.
Socijalni radnici najavili prosvjed, Murganić izdala specijalni naputak
