S ljubavlju i poštovanjem za drevna ognjišta naših predaka – to je filozofija chefa Vjeke Bašića, čija su se jela u murterskoj konobi Boba tijekom 12 godina postojanja filtrirala do potpune iskrenosti; na stolu se jasno vide smjene godišnjih doba, Vjeko inzistira na prirodno uzgojenom povrću, izvrsnoj ribi i morskim plodovima koja ravno s koća murterskih ribara dolazi pred gosta, na domaćoj dalmatinskoj spizi na kojoj je i sam odrastao, samo moderno prezentiranoj.

Boba je ponuda najprepoznatljivija po svojim hladnim predjelima, sirovoj ribi na tanjuru u obliku carpaccia ili sushija, ali u njoj mogu uživati i ljubitelji mesa, posebno u kornatskoj janjetini koja stiže iz krušne peći.

konoba_boba09-180719.jpg

– I ljude koji baš ne preferiraju ribu, nekako, navučemo na svoj teren pa im serviramo juhu, lešo meso, restani krumpir, ono što jedemo mi doma, s nekom modernijom prezentacijom i zgodnim kombinacijama umaka, to bude jako lijepa priča. A mi svi u Dalmaciji to jedemo bar dva puta tjedno, zašto bismo bježali od toga i sramili se? – kaže nam chef i vlasnik konobe Boba Vjeko Bašić, koji je naime proglašen chefom 2018. godine u izboru prestižnog vodiča Gault & Millau, a njegova se Boba, osim na njihovoj listi preporuka, našla i na Michelinovoj listi restorana koji se ne smiju zaobići.

konoba_boba06-180719.jpg 

“Osjetio sam u trenutku proglašenja, u oblaku pljeska i uzvika podrške prisutnih, jednostavno koliko zahvalnosti osjećam prema svima onima koji su čitavo vrijeme bili uz mene. Tu je i osjećaj odgovornosti, moj osobni i mojih ljudi.”otkrio nam je Vjeko u jednom intervjuu za Dobru hranu.

vjeko_basic25-300619.jpg 

Od ove godine Boba je i član Jeunes restaurateurs d’Europe (JRE), udruženja najkreativnijih chefova i gastronomski ambicioznijih restorana iz 15 europskih zemalja i Australije. Ukupno je 11 hrvatskih restorana koji se nalaze u prestižnom društvu JRE.

Osim toga, Vjeko Bašić od samog početka sudjeluje i na međunarodnom kongresu gastronomije i ugostiteljstva u Šibeniku – Chefs´ Stageu. Svake godine upravo na tom summitu najboljih hrvatskih i istaknutih stranih chefova oduševio je sve prisutne svojim dojmljivim jelima. Ove godine tema kongresa je bila održivost o čemu je govorila i slavna Elena Arzak, a upravo održivost i upotreba lokalnih namirnica dio su Vjekove gastronomske filozofije.

CS_2019_WEB_1736.JPG

Ove godine chefovi su služili svoja jela u maloj crkvici sv. Krševana iz 12.stoljeća, a Vjeko je tom prilikom prezentirao svoje jelo sa sipom.

CS_2019_WEB_1734.JPG

vjeko 1.jpg

Djelić atmosfere s broda gdje je pripremao lokalna i tradicionalna jela poput srdele na savor.

vjeko 3.jpg

vjeko 4.jpg 

– Naše, lokalne namirnice – po meni, to je put kojim naša gastronomija treba kročiti. Zapamtite, trebalo bi bježati iz lokala koji se razbacuju preopsežnim menijima – kazao nam je chef Bašić.

U osnovi poslužujemo hranu koju i sami volimo. Na mene  je pri odluci jako utjecao baš taj osjećaj prijenosa zadovoljstva kad si u blizini sretnih, opuštenih ljudi koji jedu. A scenografija za taj osjećaj je bila iskonska: robinzonski turizam, dvor kurnaske kuće, dva crna lonca za kuhanje, trinoge za kuhanje na vatri, samo dva banka, jedan stol. Jednostavno da ne može biti jednostavnije. I naravno, priprema hrane je osnovni oblik komunikacije. Sviđa mi se to, nema viškova, izravno je, dopire do ljudi.

vjeko_basic22-300619.jpg 

Michelinova preporuka i članstvo u udruzi JRE, tvrdi Bašić, došli su kao plod dugogodišnjeg rada i inzistiranja na kvaliteti namirnice, a navedena priznanja postala su i svojevrsni filter za goste.

vjeko_basic24-300619.jpg 

– Pritom mislim da je taj filter dobrodošao, neke goste dobijete, neke izgubite, ali dobijete potvrdu da je vaš put ispravan, iako teži. Tek smo sada na onoj razini koju sam zamišljao kada sam 2007. otvarao restoran, da koristimo samo najbolje lokalne namirnice, da sušimo ribu na buri, da surađujemo s malim OPG-ima, da prodajemo vrhunska vina… U početku to sve nije bilo moguće jer smo morali pokriti širi spektar gostiju, bili smo premalen restoran za takvo što da bismo bili financijski stabilni. Priznanja su nam nesumnjivo pomogla u poslu jer su ljudi iz bliže okolice dobili potvrdu da mi zaista radimo nešto kvalitetno pa gosti dođu i izvan sezone “provjeriti” što nudimo. To nam je donijelo promet i tijekom tih pustih zimskih mjeseci, jer mi smo otvoreni čitavu godinu – opisuje Bašić stanje nekad i sad.

vjeko_basic17-300619.jpg 

Njegova priča o uspjehu, čuli smo, započinje zanimljivom anegdotom koja uključuje još jednog vrhunskog chefa, iz kornatske konobe Opat.

– Ja sam se školovao za kuhara, u razred sam išao s Antom Božikovom Dupinom, koji danas ima konobu Opat. Bilo je to početkom 90-ih godina u Šibeniku. U to ratno vrijeme uvjeti su bili zaista loši, prakse po restoranima nije bilo, kao ni prostora za edukaciju i napredovanje. Nekoliko sam godina radio u Zagrebu kao konobar, a onda sam se vratio u Murter. Oduvijek mi je bila želja imati vlastitu konobu. Našao sam ja tako jedan prostor i krenuo u potragu za kuharom i molio sam Dupina da mi pomogne. On je tražio mjesec dana, a onda smo jednom prilikom sjedili u kafiću i on mi je rekao: “Pa, kolega, ti si kuhar, samo se moraš malo angažirati.” Pa vidi, stvarno, ja sam kuhar, sinulo je i meni tada. I tako je počelo – smije se Vjeko.

vjeko_basic05-300619.jpg

vjeko_basic18-300619.jpg 

Danas je Boba, nazvana po obiteljskom nadimku, jedan od najboljih hrvatskih restorana. Da je Boba riba, ta bi riba bila morski pas. “Dobra je naša ekipa, grizu!” piše tako na Instagramu ove murterske konobe. Za razliku od većine restorana i kafića na Jadranskoj obali, problema s pronalaskom radnika uopće nema. Zapošljava ljude na čitavu godinu, a ne samo u sezoni, okupio je kvalitetan tim i tako se, tvrdi, jedino može ići prema naprijed.

vjeko_basic12-300619.jpg

– Ja kažem da smo mi Hrvati sami krivi zato što nemamo svoje radnike u restoranima. Sada govorim generalno; dakle nismo ih adekvatno plaćali, iskorištavali smo ih maksimalno. Bili su prijavljeni na minimalac, smještaj im je bio loš, puno su radili prekovremenih sati i, normalno, ljudi su otišli vani. Sada smo posegnuli za radnom snagom iz Srbije i Bosne, njima je tu dobro. Plaćamo ih duplo više, moramo im rješavati radne dozvole… Ne možete čovjeka zaposliti samo na tri ljetna mjeseca kada ima posla, svatko želi imati posao i neku određenu sigurnost u njemu. U ljude treba ulagati, dodatno ih educirati – smatra Vjeko.

vjeko_basic30-300619.jpg

U sklopu konobe Boba nalazi se i ekološki vrt restorana, kao i concept store, u kojem je moguće kupiti proizvode malih lokalnih otočnih proizvođača i dalmatinska vina, a trgovinu vode Vjekina supruga Sandra i najstarija kći Naja. Sve je u cilju zadržavanja i prezentiranja tog osnovnog mediteranskog okusa, i to na najkvalitetniji mogući način. “Dugo traje taj proces, ali stigli smo do toga”, kaže chef Vjeko zadovoljno. “Na što točno mislite?” upitamo. “Da nam naši gosti vjeruju da je ono što mi u Dalmaciji volimo jesti dobro i za njih”, zaključuje.