Situacija u Afganistanu i dalje je napeta. Nema naznaka smirenja još otkad su združene snage 2001. godine, kao odgovor na al-Qa’idin napad na “Twinse” u New Yorku, intervenirale u toj brdovitoj zemlji, koju sve češće zovu “grobnicom imperija”, jer su na njoj, svojedobno, zube polomili i Velika Britanija i SSSR.
SAD je zapeo u Afganistanu i nema naznaka kada i kako bi se mogao izvući iz tog blata, a da to ne znači ponovni dolazak islamskih radikala, odnosno talibana na vlast. Na nedavnom susretu s pakistanskim premijerom Imramom Khanom, američki predsjednik Donald Trump rekao je da bi on mogao okončati rat u Afganistanu i “satrti ga s lica zemlje” u roku deset dana, ali ne želi poubijati 10 milijuna ljudi (Afganistan ima 30 milijuna ljudi). U Kabulu su zatražili objašnjenje tih riječi, ali većina analitičara zapravo smatra da ta tipična “trumpovska” izjava, zapravo, u prijevodu znači “nemam pojma što bih s Afganistanom i ne znam kako se izvući”.
Ni posjet pakistanskog premijera nije dao razjašnjenje, ali je pokazao određenu napetost između dviju zemalja. Pakistan je najvažniji američki saveznik izvan NATO-a zadužen za Afganistan, ali Trump je ljut zato što je 33 milijarde (od čega je 14 milijardi od Pentagona) USD pomoći u vezi s tim, zapravo rasprčkano, bez rezultata. Činjenica jest da al-Qa’ide praktički više nema, od Islamske države ostao je samo dim i prah, ali Afganistan nije ništa bliže normalizaciji. Dapače. Talibani su i dalje jaki i ne samo to, s njima pregovaraju i SAD i Rusi.
Sadašnja vlast u Kabulu u panici je od mogućeg povlačenje SAD-a i NATO-a jer je jasno da se oni bez strane podrške ne bi održali dugo, a rat bi se rasplamsao. Iako ta zemlja nema nikakve gospodarske ili mineralne ili neke druge resurse (osim što su glavni proizvođači opijuma), važna je zbog geostrateškog položaja – blizina Kine, Indije, Rusije, Pakistana i Irana čini Afganistan zapravo tako tragičnom i primamljivom zemljom.
