Što god da se sada napravi, neće se promijeniti činjenica da je Kristian Vukasović (18) mrtav i da je posljednja četiri mjeseca svog života proveo sediran količinom lijekova kao da se radi o bijesnoj životinji, a ne o mladiću s dijagnosticiranim ADHD-om.
Od 120 dana u istražnom zatvoru, 47 je proveo na Odjelu psihijatrije Bolnice za osobe lišene slobode na Svetošimunskoj cesti u Zagrebu, a 73 u ćeliji splitskog zatvora na Bilicama.
Nakon toga tri tjedna nepokretan i nekontaktibilan na Jedinici intenzivnog liječenja u KBC-u Split, gdje je doveden u komi. Tek tada mu je ukinut istražni zatvor.
Četiri požara je zapalio u dva dana kraj svoje obiteljske kuće na predjelu Sumpetar u Jesenicama. Sam se predao policiji jer ga je grizla savjest i bojao se da ne okrive nekog drugog, kazao je poslije.
Odmah je dao i upaljač kojim je podmetao požare. U policiji je upoznat sa svojim pravima i odbio je pravo na odvjetnika. Nakon kriminalističkog istraživanja odvode ga pritvorskom nadzorniku, odakle je 31. ožujka odveden na ispitivanje na Općinsko državno odvjetništvo u Splitu.
Oštećenje mozga
Nakon privođenja dežurni zamjenik je pozvao stalnog sudskog vještaka psihijatra koji je svoj nalaz i mišljenje dao nakon što je obavio razgovor s Kristianom te izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju spisa, uključujući nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
U navedenom nalazu stoji kako Kristian zbog mentalnih i tjelesnih oštećenja ima teški invaliditet trećeg stupnja, zbog kojeg ima pravo na pomoć i njegu u punom opsegu.
To znači da za normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu mora imati nečiju pomoć tijekom 24 sata. Naime, Kristian je tijekom poroda ostao bez kisika, što je dovelo do oštećenja mozga i posljedično do ADHD-a, hiperaktivnosti.
Osim toga, ima poremećaj ponašanja i emocija, boluje od poremećaja piromanije, bronhalne astme i metaboličkog sindroma.
Liječen je psihijatrijski u dječjoj bolnici u Kukuljevićevoj 2012. godine i od tada ambulantno u Omišu. Tijekom tih godina kontrolirao je poriv za paljenjem, ali rekao je kako misli da su mu kočnice popustile zbog promjene terapije pa je zato i zapalio ove požare kraj kuće.
Vještak je procijenio da je bio bitno smanjeno ubrojiv prilikom počinjenja kaznenog djela te je naveo da će ponoviti kazneno djelo zbog poremećaja piromanije i preporučio je psihijatrijsko liječenje.
Iz DORH-a kažu kako je Kristian tijekom ispitivanja bio raspravno sposoban i ubrojiv, dijagnosticirana hiperaktivnost i poremećaj ponašanja i emocija prema mišljenju vještaka nisu utjecali na njegovu ubrojivost.
U procjenu Kristianove ubrojivosti nije uključen psiholog koji je trebao voditi ispitivanje na način kako se radi s osobama koje imaju ADHD. Koliko mu je sve bilo jasno prilikom ispitivanja rekao je poslije jednom od liječnika u bolnici u Svetošimunskoj.
– Psihijatrijski sam vještačen pa je rečeno da sam bitno smanjeno ubrojiv i da mi treba liječenje jer bih mogao ponoviti djelo, a ja ne znam što to znači za mene – rekao je.
Njegova potpuna ubrojivost je upitna i iz riječi koje je kazao sucu istrage, dan nakon ispitivanja na državnom odvjetništvu:
– Ranije sam podmetao požare, jednostavno mi dođu crne misli, čujem nečije glasove, uznemirim se i ne mogu se smiriti dok nešto ne zapalim – izjavio je u službeni zapisnik.
DORH zahtijeva i dobiva istražni zatvor unatoč činjenici da se radi o mladiću s posebnim potrebama koji je i mlađi punoljetnik.
– Istražni zatvor bi se za osobu do 21 godinu trebao izreći iznimno tek ako se pokaže da mjere opreza ne funkcioniraju. U postupcima za koje sam ja bila nadležna, kada bismo imali mlađeg punoljetnika koji ima ADHD, stručni suradnici bi procijenili njegovu razinu odrastanja koja je uvijek bila ispod starosne dobi.
Primjerice, 18-godišnjak s ADHD-om na razini je maloljetnika od 15 ili 16 godina – pojašnjava nam stručnjakinja za maloljetničko pravo Lana Peto Kujundžić, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež.
Suicidalne misli
S Kristianom se nije kao s mlađim punoljetnikom postupalo s posebnom pažnjom pa je 1. travnja sproveden na Bilice u ćeliju sa šest kriminalaca.
Osobe s ADHD-om su hipersenzibilne pa Kristian nije mogao slušati njihove priče o ubojstvima i nasilju i tresao se noćima u krevetu. Osim toga, zbog istog poremećaja, kretanje mu je neophodno, a smješten je u ograničeni prostor.
Nakon jako kratkog vremena dolazi do visoke uznemirenosti, osjećaja tzv. tijesne kože.
Doslovno se izbezumio i ne može se smiriti. Kako je u tinejdžerskoj dobi, ima poriv samoozljeđivanja da opusti napetost koju osjeća. Izdržao je jedva deset dana, kada se javljaju suicidalne misli koje je jedno jutro izgovorio naglas te ga odvode u Zagreb, u bolnicu za osobe lišene slobode.
Tamo ostaje dva tjedna, noću mu ruke i noge vežu remenjem za krevet. Dobiva jače lijekove, među kojima jedan koji se daje za epilepsiju i za manične epizode u bipolarnom poremećaju, jedan antidepresiv, jedan za smirenje, jedan za liječenje kardiovaskularnih bolesti i jedan za astmu.
Upravo u to vrijeme, Općinsko državno odvjetništvo 18. travnja podiže optužnicu protiv njega.
Postupak prije podizanja optužnog akta trajao je cijelih 17 dana tijekom kojih nije zatražena izrada izvješća o osobnom i obiteljskom stanju i prilikama od Centra za socijalnu skrb, iako se radi o mlađem punoljetniku.
Centar bi također trebao iznijeti mišljenje koja bi sankcija bila najbolja za konkretan slučaj te može li se na osobu primijeniti Zakon o sudovima za mladež. Taj dio je preskočen i dok je Kristian ležao fiksiran remenjem na odjelu psihijatrije, optužen je za dovođenje u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom. Prije podizanja optužnice, vlasnik triju izgorjelih maslina i Hrvatske šume izjasnili su se da nisu zainteresirani za kazneni progon.
Nakon dva tjedna u Zagrebu Kristiana vraćaju na Bilice, gdje je izdržao pet dana. Krajem travnja mu je produljen istražni zatvor i ponovno ima epizodu zbog koje ga upućuju natrag. U Svetošimunskoj kaže da nema suicidalne misli, ali je dosta depresivan. Tijekom boravka u bolnici izrezao je obje podlaktice, nakon čega su ga odveli na pregled kirurgu.
Priznao je kako mu rezanje otpustilo napetost koju osjeća zbog cijele situacije, a pogotovo ga je pogodilo produljenje pritvora.
Liječnici smatraju da je okidač za incidente upravo sudski postupak koji je u tijeku. Ostaje u Zagrebu dva tjedna i vraćaju ga pod pojačanom dozom lijekova: za sva tri lijeka za psihu povećali su doze na dvostruko, a uvode mu i još jedan lijek protiv anksioznosti.
Kristian je nakon toga još jednom završio u Zagrebu i nakon toga se vraća u stanju vegetiranja zbog količine lijekova koje dobiva. Nad njim vode brigu cimeri u ćeliji te, kako ne mogu izdržati dovoljno dugo vremena razinu brige potrebne za 18-godišnjaka s posebnim potrebama pod hrpom lijekova,
Kristiana premještaju tijekom vremena kroz tri sobe. Pod tim lijekovima doveden je na Općinski sud u Splitu 23. srpnja, gdje je u jedan dan provedeno suđenje nad njim. Nije pozvan nitko od stručnih suradnika za mlađe punoljetnike, nitko nije predložio primjenu maloljetničkog prava, što može predložiti državni odvjetnik, branitelj optuženika, ali i sud.
Ako se za optuženika utvrdi sumnja u ubrojivost, sudski vještak mora nakon vještačenja u nalazu i mišljenju iznijeti zaključak o kakvoj osobi se radi i ima li mjesta primjeni maloljetničke sankcije.
U tom slučaju ide se najčešće na sankciju pridržaja maloljetničkog zatvora. U Kristianovu slučaju primjena maloljetničkog prava nije se ni razmatrala. Nije potpisan sporazum s državnim odvjetništvom, nego su se s kaznom od osam mjeseci zatvora suglasili odvjetnik i Kristian, mladić s posebnim potrebama, s mentalnim i tjelesnim oštećenjima i pod utjecajem četiriju vrsta psihijatrijskih lijekova.
Nakon objave presude istog dana Kristian je vraćen u ćeliju.
Modrice
Tjedan dana poslije iz nje iznesen je u komi i odveden je u KBC Split. Otac uočava modrice na donjem dijelu trbuha i preponama za koje liječnici kažu da su otprije i da nisu prouzrokovale njegovo stanje.
Potpuno se ignorirala činjenica da su, ako i nisu prouzrokovale komu, nastale na Bilicama. Splitska policija 16. kolovoza dostavlja DORH-u posebno izvješće te se provode izvidi.
Nije ni tada naložen očevid na tijelu radi pronalaženja i fiksiranja eventualnih tragova kaznenog djela. Kristian se nije probudio i preminuo je 24. kolovoza.
Naložena je obdukcija koja će nakon tri tjedna boravka u bolnici teško dokazati bilo kakav uzrok smrti koji bi bio uslijed fizičke ugroze u zatvoru. Isto tako, toksikološki nalaz neće naći ako je bilo zabranjenih tvari ili lijekova u organizmu koje mu je netko mogao mimo terapije dati u zatvoru.
Vjerojatno će se tijekom obdukcije napraviti očevid na tijelu, ali tri tjedna prekasno. Nije sigurno da ćemo ikad saznati od čega je zaista umro nesretni mladić.
Sigurno je samo jedno, njegovi progonitelji sada se ne moraju brinuti da će se zbog Kristiana više ikad dizati kanader.
