Beskompromisan, eklektičan, uzbudljiv, raznovrstan. Izvan svih stereotipa, Stereotip. Ovaj klupski program koji se održava svuda samo ne u klasičnim klupskim prostorima nastao je kao rezultat sinergije dvojice glazbenih velikana, Felvera i Dixona.
Iako ih razdvaja geografija (Felver živi u Zagrebu, a Dixon u Berlinu), spaja ih ista vizija i “optužba” da su obojica elektroničkoj glazbi vratili emociju. Iduće subote tu će emociju nakon dulje pauze ponovno prezentirati na sedmom izdanju Stereotipa, koji se ovaj put održava u teniskom centru Maksimir. Dovode neke od najbrže rastućih zvijezda koje predstavljaju novo, melodično lice techna. Uz njih će nastupiti Courtesy, Perel, Fort Romeau, Kristijan Molnar i Tijana T.
Tijana T ime je koje je onima koji prate regionalnu scenu poznato već godinama, a u posljednje je vrijeme često gošća i u najcjenjenijim svjetskim klubovima. Za ženu koja je već 20-ak godina jedna od krucijalnih figura srpske glazbene scene bilo bi nepošteno reći da je tek sada na vrhuncu svoje karijere jer je, prije nego što se počela baviti DJ-ingom, pisala povijest tamošnje scene i utirala put implementaciji progresivnih ideja kao novinarka.
Ipak, putovanja svakoga vikenda na gaže na Ibizi i drugim mekama elektronike te intervjui za najrelevantnije glazbene medije, pravi DJ život, tek su nedavno postali njezina stvarnost.
Prije mjesec dana objavljen je posljednji od njezina četiri nastupa za cijenjenu platformu Boiler Room. Ovaj je put nastupila u Šangaju.
– Dobra je stvar kod Bolier Rooma to što prenose događaje iz cijeloga svijeta, tako da je globalnoj publici lako saznati za DJ-eve koji ne dolaze nužno iz zemalja svijeta koje su na A-listi. Meni se dogodilo da sam od prvog Boiler Rooma u Beogradu 2014. do posljednjeg u Šangaju izgleda uspjela postati relevantna i globalno. Mislim da je njihov poziv uvijek šansa da široka publika upozna nešto novo. Čini mi se da to tako shvaćaju i najuspješniji DJ-i svijeta kada se nađu pred njihovim kamerama – priča nam Tijana, pravim imenom Tijana Todorović.
Od svih iskustava s ovom velikom platformom najekstremnije joj je, kaže, bilo upravo ovo posljednje u Kini.
– Ljudi su bili vrlo blizu oko mene. Usred azijske turneje i pred kamerama sam pogledala oko sebe i zapitala se: “Što se ovo događa? Gdje sam ja? Što radim okružena ovim Kinezima na drugom kraju svijeta?” Bio je to trenutak egzistencijalne krize koji se DJ-ima događa češće nego što itko zamišlja – iskrena je.
Iako glazbenici poput nje potvrdu svoje kvalitete ne traže u nagradama, brojkama ni prestižu bilo kakve vrste, nije zanemariva činjenica da je Tijana nedavno nastupila u Berghainu. Taj je berlinski klub krajnje mistificirano i glorificirano mjesto koje je postalo sinonim za elektroničku glazbu. Svi žele biti tamo i puštati glazbu, a selekcija je stroga, pa čak i okrutna.
– Berghain u posljednjih nekoliko godina neslužbeno slovi za najvažniji klub na svijetu. Oko njega se stvaraju ozbiljni mitovi i svaki gig u Berghainu i sestrinskom Panorama Baru uvijek vam donese pozive za razna mjesta širom Europe, pa i svijeta. Velika je pažnja usmjerena na ono što se tamo događa i mnogi ljudi programske odluke tog kluba tretiraju kao da su kvalitativno neupitne. Tako da je i meni to donijelo razne dobre “poene”, nova putovanja i iskustva – kaže Tijana.
No to je mjesto, tvrdi, zaista posebno i iz drugih razloga osim činjenice da glazbeniku može donijeti otvaranje novih mogućnosti.
– U tom me klubu iznova fascinira količina entuzijazma na plesnom podiju. Svi su toliko uzbuđeni što su tamo da na kraju moj posao DJ-a nekako ispadne lak. Nije teško raditi pred publikom koja je već na 200 posto entuzijazma. U početku me baš iznenađivalo koliko je tamo sve na visokoprofesionalnom nivou. Ljudi zabave i klubove često uzimaju zdravo za gotovo, a rijetko se razmišlja kolika organizacija stoji iza svega i koliko sve mora biti savršeno uređeno da bi se posjetitelji osjećali potpuno opušteno i da bi se bezbrižno provodili. Berghain je dobar primjer za to, iza scene je sve kao neka tvornica zabave – priča.
Ako se zabavu može gledati kao nusprodukt imaginarne tvornice u kojoj je za funkcioniranje zaslužan veliki mehanizam, na taj se način sigurno može promatrati i proizvodnja medijskog sadržaja. I Tijana, koja je bila glazbena urednica i novinarka, sama se uvjerila da za funkcioniranje medija nije važan samo onaj koji proizvodi sadržaj nego da je cijeli mehanizam i organizam puno veći. Barem u Srbiji. Na televiziji je bila dobila otkaz radi navodne neprimjerenosti pojedinih spotova koje je puštala u eter.
– Mojih prvih nekoliko godina na TV-u omiljeno mi je razdoblje života. To su bile predivne godine. Imala sam jedva 20 godina i dobila sam nekoliko sati tjedno da na popularnoj televiziji puštam koji god glazbeni sadržaj poželim. Bez ikakvih uredničkih restrikcija i provjeravanja. Mislila sam da je cijeli svijet moj. I sad mi djeluje kao san! To što sam radila, imalo je odjek i utjecaj na čitave generacije mladih ljudi u Srbiji – objašnjava te otkriva zašto su je poslije udaljili s njezina programa: – Razlog za taj otkaz navodno je bio neprimjeren sadržaj nekih videospotova koje sam birala, ali zapravo se iza toga krio osobni animozitet privremene urednice televizije koju su na tu poziciju doveli po političkoj direktivi. Tipična balkanska priča – kaže.
Iako se nakon tog otkaza vratila na ekran, s novinarstvom se zauvijek pozdravila prije devet godina. Ključna je bila atmosfera u kojoj je “bilo neophodno praviti velike moralne kompromise”.
– Mene nikada nije ložila ideja da bih mogla postati TV lice, jedino sam željela ljudima dati šansu da upoznaju glazbu i sadržaje koje nigdje drugdje nisu mogli vidjeti. Kad se od mene počelo očekivati da postanem kao i svi drugi, morala sam podvući crtu. Situacija je sada takva da se na svakoj radiostanici u Srbiji vrti istih tisuću pjesama, uglavnom iz ere vječnih 80-ih ili vječnih 90-ih. Kao da nam je vraćanje u prošlost udobnije od prisustva u sadašnjosti. Mislim da na kraju dana izbor glazbe na radiju i u medijima ozbiljno utječe na mentalno stanje nacije, a konstantno okretanje istih pjesama ljudima dođe kao nekakvo psihološko oružje, mučenje – smatra Tijana.
Po onome što govori nože se zaključiti da glazbu nikako ne smatra trivijalnom i marginalnom društvenom pojavom. Dapače. Kolektivni ples i kolektivna glazbena iskustva, kaže, služe iscjeljenju duše. A rave pokret, koji je u Beogradu 90-ih bio dominantna kultura mladih, nipošto nije bio apolitični iskaz bez konkretnog cilja u čijoj je srži isključivo hedonizam.
– Nama, koji smo 90-ih u Beogradu bili tinejdžeri i djeca, rave je bio izraz političkog bunta. Tema angažiranog plesa se prožima kao zajednička nit svim plesnim pokretima; od Detroita, Chicaga, Londona, Manchestera, Bristola i Berlina, koji su to intenzivnije doživljavali u prošlim razdobljima, pa do Gruzije, Palestine, Brazila i drugih zemalja u kojima je to aktualno danas. Ples je moćno sredstvo komunikacije i još od prethistorijskih vremena imao je transcendentalnu ulogu – objašnjava Tijana.
Vraća se na Srbiju, u kojoj je, uvjerena je, situacija bila slična ili identična onoj u Hrvatskoj.
– Realnost danju bila je toliko odvratna da smo mi stvarali svoju realnost noću. Potpuno apsurdno, techno partiji su nam spasili zdrav razum. Mladi su htjeli ići ukorak sa svijetom, i to je bio njihov način izražavanja da jednostavno ne pristaju na novonametnute okolnosti u kojima su odjednom odsječeni od svijeta i u nekakvim ratovima koje nitko od nas nije želio ni pokrenuo. Mi smo plesali, i to je bio naš protest – prisjeća se.
Rave je u Srbiji vrlo brzo postao masovni pokret. Upravo zbog mladih koji su mu se priključili, smatra Tijana, pao je Slobodan Milošević.
– Na partijima su se mladi motivirali da odu na izbore i svrgnu vlast. Tako je nekako i bilo. Kad su naše generacije napunile 18 godina, konačno je došlo do promjene. Nama, djeci rejverima s pištaljkama, činilo se da smo imali važnu ulogu u toj priči. Onda je kao studentski projekt došao i Exit. Taj je festival označavao naš generacijski trijumf. Možda još veću ulogu od njega imao i radio B92 s kojeg su počeli i prvi beogradski i srpski DJ-i koji su i danas aktivni na sceni – kaže Tijana.
Danas je, smatra, gotovo nemoguće očekivati da će glazba koja je postala biznis u kojem se vrte milijarde prenijeti neku značajnu poruku protiv “sistema koji upravo te milijarde održavaju”.
– Mislim da se priče koje su slične ovoj našoj otprije nekoliko desetljeća danas odvijaju u neeuropskim i nezapadnim zemljama. Atmosfera u klubovima u Gruziji ili u Palestini nije ista kao u Nizozemskoj ili u Belgiji, i to se na podiju baš osjeća. No, zanimljivo je da se sada i u Europi javljaju razni minipokreti u okviru elektroničke glazbene scene koji se bore za razne dobre stvari u svom lokalnom okviru – u Njemačkoj staju na stranu izbjeglica ili se bore protiv neonacista, a u Engleskoj idu protiv Brexita. Čini se da je i taj veliki, savršeni Zapad upao u krizu u kojoj rave mora pomoći – tumači svoje viđenje.
Tijana je, uz ostalo čime se bavila, jedno vrijeme bila klupska promotorica te organizatorica raznih programa u Beogradu, koji je već godinama, slaže se, u regiji uvjerljivi broj jedan po ponudi klupskih događaja. U srpskoj metropoli gotovo bez iznimke svaki vikend gostuju velike svjetske zvijezde, a scena je življa nego ikad.
– Možda nama na ruku ide to konstantno stanje krize i društveni problemi koji se gomilaju, pa onda clubbing ima ovo drukčije i jače značenje o kojem smo već pričali. S druge strane, mislim da su zakoni nekako labaviji, pa ima više mogućnosti. Da bi se na sve strane puštala glasna glazba do ranog jutra, netko to mora odobriti. U Beogradu je to relativno lako – kaže pa dalje objašnjava da se njoj ipak čini kako su takve mogućnosti rezultat činjenice da je elektronika kod njih već 90-ih i tisućitih godina postala mainstream.
– Na rock sceni se nije događalo ništa revolucionarno (uz tek nekoliko izuzetaka), a pop je kod nas uvijek folk. Elektronika je jedina ostala nezagađena – kaže. Kad uspoređuje Beograd sa Zagrebom, vjeruje da je, jednostavno, vrlo važan i mentalitet.
– Mi smo u odnosu na Zagreb više otišli na tu mediteransku, tursku stranu, gdje neviđeno veliko značenje imaju provod, uživanje, komunikacija, ispijanje kave zauvijek, duge večere, noćni izlasci i napijanje. Mislim da je Zagreb malo više u srednjoeuropskom, urednom “fazonu”, zna se kad se spava, zna se kad se radi, ništa nije previše ekstremno, sve je umjereno. Kod nas se svaki dan živi kao da je posljednji. Zato imamo naelektriziranu atmosferu koju turisti vole – kaže.
Tijana smatra da DJ “apsolutno ne mora biti i producent”. To su, kaže, dvije potpuno različite stvari i bilo bi joj drago kad bi kao takve ušle i u kolektivnu svijest. Ona je u posljednje dvije godine napravila tek nekoliko remiksa koji, kaže, “kao i moji setovi, svi zvuče različito”. A trenutačno radi na još nekoliko novih takvih projekata.
– Posebno me veseli obrada jedne od tema iz filma “Ederlezi Rising” za koji je muziku skladao Nemanja Mosurović. Od milja ga volim zvati srpskim Vangelisom – kaže.
Redovita je i na satovima pjevanja, koje joj je prije također bilo svakodnevica. U novinarskim je danima imala paralelan život. Kad nije bila u eteru, putovala je s glazbenikom Abeom Duqueom, kojeg je pratila kao vokal. No, pjevanje u javnosti je, barem zasad, ostavila iza sebe.
– Dogodila mi se jedna stvar zbog koje više nisam toliko hrabra da to radim pred publikom. To mi je sljedeći cilj, osloboditi se strahova i vratiti se pjevanju – kaže.
Ovih se dana već počela pripremati za nastup u Zagrebu.
– Za Stereotip zaista želim pripremiti nešto posebno. Line-up je savršen. Obožavam Perel i Courtesy. Fort Rameau i New Jackson glazbeni su genijalci, a Kristijan Molnar i Felver među mojim su omiljenim DJ-ima. Dixon je superstar. Zaista se radi o nepogrešivoj kombinaciji – kaže Tijana pa dodaje da se veseli idućem vikendu to više što joj je ovo prvi nastup u našoj metropoli u posljednje četiri godine.
