Sara Zidarić (24) još je sa devet mjeseci šarala s bojicama u kinderbetu, rekla je u jednom intervjuu njezina majka Saša Broz. Ona nam kroz smijeh kaže da se te svoje faze ipak ne sjeća, ali ima osjećaj da od kada je prvi put uzela kist u ruke više ga nije ispustila.
“Slikanje je bilo jedino što me istinski ispunjavalo i veselilo oduvijek. Dok bi se drugi klinci igrali sa lego kockicama i Barbikama ja bih negdje u kutu sjedila i crtala”, kaže Sara, koja od ponedjeljka u Velikoj galeriji grada Zaboka ima izložbu ‘Groteske‘.
Kao i njezinu prvu samostalnu izložbu, otvorit će je povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Iva Körbler.
U novom ciklusu, prema riječima autorice, ‘tema je vezana na razne priče iz mitologija, prezentirana kroz groteskni i fantastičan pristup slikanju i demonstriranju mitova, tema i ideja koje me se dotiču na osobnom nivou”.
Mlada talentirana umjetnica trenutačno je na stručnom usavršavanju u Zagrebačkom kazalištu lutaka pod mentorstvom Ane Sekulić.
“To mi je odlično iskustvo jer između ostalog vježbam ruke za neke druge umjetničke poslove. Uz to iza mene je i asistentura poznatom scenografu Davoru Antoliću Antasu također u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Definitivno koristi širiti svoje horizonte jer se nikad ne zna gdje vas život može odvesti i što ćete raditi dalje u životu. Osim slikarstva scenografija me također provocira kao način umjetničkog izražavanja. U dječijim teatrima scenografija je svakako likovno bogatija nego u dramskom teatru a to mi je kao slikarici dakako veći izazov”, kaže umjetnica koja je prvu samostalnu izložbu imala 2017. godine.
Kaže da je to bilo jako uzbudljivo, ali i stresno s obzirom da je tad još bila na četvrtoj godini Likovne akademije. Od tada je diplomirala sa odličnim u klasi profesora Zoltana Novaka, a imala je i više grupnih izlaganja.
“Na prvoj izložbi bilo je stvarno previše uzbuđenja jer imam strah stajati pred masom ljudi i držati nekakve govore, najradije bih se samo sakrila iza slika i čekala da gužva prođe. Vjerujem da će mi sa svakom novom izložbom biti lakše”, priznaje mlada žena, koja ničime ne daje naslutiti svoje zanimljivo porijeklo. Naime, njen pradjed je Josip Broz Tito.
Sara kaže da o porijeku ne razmišljam i time se ne opterećuje. “To mogu zahvaliti u prvom redu majci sa kojom živim jer kod nas doma njezino prezime nikad nije bilo tema”.
Ponosna je na mamu i tatu Ranka, uspješnog glumca, a kaže da joj je obitelj najveća podrška u životu.
U umjetnosti joj je važno biti autentična.
“Sigurna sam da samo oni koji se uspiju nametnuti sa nekom svojom osobnošću i autentičnim likovnim rukopisom imaju šansu opstati na našoj inače likovno bogatoj sceni. Pokušavam svoju osobnost prenijeti i na platno. To bi zapravo svima koji se bave ovom granom umjetnosti poručila da budu svoji uvijek i usprkos svemu. To se uvijek cijeni i isplati. Lijepo je imati uzore, imam ih i ja, ali kad netko stane ispred moje slike želim da na neki način osjeti kako ja ‘dišem’.”
Velikih planova za budućnost nema. Na stručnoj spremi je do veljače sljedeće godine. “Nakon toga slijedi borba za novi posao, novu izložbu, a nadam se i da me neće mimoići neka nova putovanja i lijepa iskustva”, kaže nam Sara.
