Donald Trump je ozbiljno uprskao odlukom o povlačenju vojske iz Sirije. Ostavio je Kurde na milost i nemilost Turcima, ali u pomoć su im pohrlili Bašar al-Asad i Vladimir Putin. Kad je, u svoj svojoj genijalnosti, shvatio da je napravio nepopravljivu pogrešku, trebalo mu je nešto da se pokuša “oprati”. Prije svega pred republikanskim zastupnicima u Kongresu, koji su bili vrlo neugodno iznenađeni takvom odlukom. Njihova slika svijeta “Učinimo Ameriku opet velikom” ne podrazumijeva napuštanje vjernih saveznika.
Je li CIA znala gdje je kalif već neko vrijeme ili im je ta informacija stigla u posljednji čas sada je irelevantno. Trump je dobio poklon kakav nije očekivao – odmah je odobrio napad. Možda mu je čak važnije da se tim potezom izjednačio s Barackom Obamom, koji je dao likvidirati Osamu bin Ladena.
Sada u drugi plan pada napuštanje Kurda, bijeg opasnih terorista IS-a iz zatvora koje su Kurdi morali ostaviti, kao i za Tursku poprilično neugodna situacija da je kalif odlučio utočište potražiti u dijelu Sirije koji je pod kontrolom Ankare.
Stoga nije čudno da će “turski neimenovani dužnosnik” požuriti u nedjelju ujutro izjaviti kako je “al-Bagdadi u područje Idliba došao prije 48 sati”. Kako god bilo, cijeli ovaj slučaj budi sjećanja na tajne veze Ankare i terorističke skupine Islamske države sve tamo do 2015. godine.
Kalifova smrt će biti težak udarac IS-u, ali ta je organizacija, nažalost, već proširila svoje smrtonosno djelovanje od Zapadne Afrike do Jugoistočne Azije, pa bi trebao neki Heraklo da toj hidri poskida sve glave. Trump svakako nije Heraklo.
