Rijedak je slučaj da neki glumac postane slavan u kraćem razdoblju i poslije vam nestane iz vidokruga. To je bio slučaj s Donom Murrayem, u drugoj polovici pedesetih mnogi su ga stavljali na top liste najomiljenijih holivudskih zvijezda, no već tijekom šezdesetih netragom se izgubio. Već prvi film mu je bio hit, „Autobusna stanica“ s Marilyn Monroe iz 1956., po komadu Williama Ingea, a otkrio ga je redatelj Joshua Logan. Potonji je pažljivo pratio što se zbiva u kazalištu i tu otkrivao nova lica za svoje filmove. Murray je imao prilično burne početke, bio je sin koreografa i plesačice koja je nastupala u Ziegfeldovim revijama, pa je logično da je nakon srednje škole, u kojoj se bavio svim sportovima, upisao dramsku akademiju. Već 1951. dali su mu zapaženu ulogu na Broadwayu u drami Tennesseeja Williamsa „Tetovirana ruža“, imao je uspjeha, ali su mu odmah poslije toga uručili poziv za vojsku, i to za rat u Koreji, što je on rezolutno odbio, budući da je pripadao vjerskoj sekti koja nije tolerirala nasilje. Umjesto da obuče uniformu, pune tri godine radio je u Europi sa siročadi i žrtvama rata i zapravo bio zadovoljan. Kad je odslužio svoj „dug domovini“, vratio se na Broadway, gdje je glumio s legendarnom Helen Hayes i Mary Martin u drami „Koža naših zubi“, koju je, srećom, gledao Logan i angažirao ga za „Autobusnu stanicu“. Marilyn Monroe nije baš bila jednostavna partnerica, upravo je upisala Actor‘s Studio Leeja Strasberga i nastojala je da sve što se odigrava pred kamerama bude „pravo“. Recimo, u sceni u krevetu, ona je bila gola ispod plahte, i Murray je bio na sto muka da joj se pred kamerama ne pokaže stražnjica. Bio je imun na njezine draži, više mu se sviđala Hope Lange, koja je u filmu igrala sporednu ulogu i za koju se poslije oženio. Inače, uloga mu je donijela slavu, nominiran je za Oscara (Marilyn nije) za najbolju sporednu ulogu a nominiran je i za nagradu BAFTA za najboljeg debitanta. Već je tada znao što želi, uzor mu je bio francuski glumac Gérard Philipe koji je neosjetno prelazio iz drama u komedije i pustolovne filmove.

Zato je rado prihvatio ulogu suzdržanog knjigovođe u filmu „Momačka večer“, ekranizaciji tv drame Paddyja Chayefskog, ali kad ga je Fred Zinnemann angažirao za film „Šešir pun kiše“ (oba su snimljena 1957.), pobunio se jer je uloga bila dosta slična onoj prethodnoj, htio je igrati ratnog veterana, obiteljskog čovjeka koji je potajno ovisan o morfiju. Inače, jedan od scenarista bio je Carl Foreman, tada na „crnoj listi“, potpisan je pseudonimom, a ime mu je vraćeno na špicu tek 1998., 14 godina nakon što je umro. Tema je uzgred bila revolucionarna za to razdoblje, ovisnost o morfiju naprosto se nije spominjala.

Suprotno njegovom zavjetu, 1958. igrao je u dva vesterna, ali je svaki na svoj način bio poseban. U nas je vrlo popularan bio „Od pakla do Teksasa“ Henryja Hathawaya, u njemu je bio kauboj, krivo optužen za zločin koji nije počinio, no moćni rančer (R.G. Armstrong) napravit će sve da ga likvidira. Film se pamti po završnoj sceni u kojoj se rančerov sin (Dennis Hopper) pretvori u goruću baklju, i junak ga pospe pijeskom i spasi mu život. „Kroz planine Divljeg Zapada“ Richarda Fleischera također je bio neobičan, Murray opet igra kauboja koji se zaljubi u barsku zabavljačicu (Lee Remick): ona mu posudi novac da osnuje svoj ranč, no s vremenom njemu to mu sve manje znači i on oženi respektabilniju Joyce (Patricia Owens). Do finala dogodi se štošta, što baš i ne paše u vestern, no film zbog toga ima i danas dobru reputaciju.

Murraya je u međuvremenu napustila Hope Lange, zaljubila se u svog znatno starijeg partnera Glenna Forda, on se oženio po drugi put i iz dva braka dobio ukupno petoro djece. Najviše uspjeha imao je s političkim filmom „Prijedlog i usvajanje“ Otta Premingera, redatelj ga je upozorio da su tu ulogu mnogi odbili, jer je lik senator s gay epizodom u prošlosti, no Murray ju je zato i prihvatio: građanske slobode bile su mu svetinja. Taj smo film tek poslije gledali na televiziji, no dosad su nam uskratili odličan politički triler „Bijeg iz Istočnog Berlina“ Roberta Siodmaka.

To je i razlog zašto smo na njega zaboravili. Sve češće je nastupao na televiziji, vrlo dobra vestern serija „Odmetnici“ (1968-69) imala je za protagoniste lovce na ocjene, od kojih je jedan bio bijelac (Murray) a drugi crnac (Otis Young). Bio je glavni lik u sapunici „Knots Landing“, ali je izdržao samo dvije sezone, zamolio je producente da njegov lik ubiju na početku treće sezone. Svakako najbizarniji glumački podvig mu je nastup u trećoj sezoni serije „Twin Peaks“ Davida Lyncha (2017), koja je bila još zakučastija nego prethodna druga, ali njega to nije smetalo.

Umro je u svom domu u Kaliforniji prošlog vikenda, to je medijima saopćio Christopher, njegov sin iz prvog braka, glumac je imao 94 godine.