Kanadski premijer Justin Trudeau i njegova vlada našli su se na udaru konzervativnih zapadnih medija nakon što je objavljeno da Kanada razmatra donošenje zakona koji bi omogućio da se u kućni pritvor stavi osobu koja bi mogla počiniti zločin iz mržnje, što znači da bi osoba bila pritvorena zbog sumnje na moguće počinjenje kaznenog djela, a ne zato što je zločin doista i počinjen.
Michael Taube, kanadski kolumnist i pisac govora za bivšeg konzervativnog kanadskog premijera Stephena Harpera u komentaru za The Wall Street Journal usporedio je cijelu stvar s filmom Minority Report iz 2002. godine s Tomom Cruiseom u kojem se specijalizirana policijska jedinica za provođenje zakona pod nazivom Pretcrime (Predzločin) oslanja na informacije vidovnjaka kako bi uhvatila potencijalne prijestupnike prije nego što počine zločin. Taube odmah ocjenjuje da se čini kako je Justin Trudeau – inače često prozivan od strane konzervativnih medija da provodi snažnu ‘woke‘ politiku – to shvatio kao prijedlog, a ne kao upozorenje, kako sugerira sam film.
Liberalna Trudeauova vlada predstavila je 26. veljače prijedlog Zakona C-63, Zakon o online ugrozi (Online Harms Act – OHA), koji se odnosi na govor mržnje na internetu. Jedna od njegovih odredbi omogućila bi svakome, uz suglasnost saveznog državnog odvjetnika, da “dostavi informaciju sucu pokrajinskog suda ako osoba iz opravdanih razloga strahuje da će druga osoba počiniti” prekršaj. Sudac bi tada mogao izdati tzv. ‘peace bond‘ (u slobodnom prijevodu mirovnu obvezu ili obvezu mira, koja postoji u kanadskom zakonu, a radi se o nalogu kaznenog suda koji zahtijeva od osobe da održava mir i da se primjereno ponaša kroz određeno vrijeme, op.a.) koja nameće optuženoj osobi određene mjere, uključujući kućni pritvor i elektronički nadzor, ali u ovom slučaju samo zato što se strahuje da bi osoba mogla počiniti zločin iz mržnje.
Kriterij ‘ravnoteže vjerojatnosti‘
Zakonom bi se također proširile ovlasti Kanadskog povjerenstva za ljudska prava (CHRC), koja je osnovana 1977. kako bi se bavila diskriminacijom na radnom mjestu. Zakonom poznatim kao Članak 13 proširene su ovlasti CHRC-a 2001. godine kako bi uključio nadzor nad “diskriminirajućom praksom” uključivanja u ‘online‘ komunikaciju koja bi “vjerojatno mogla izložiti osobu ili osobe mržnji ili preziru”. Kanadski parlament je ukinuo Članak 13 2014. godine.
No, prijedlog Zakona C-63 značio bi povratak Članka 13, navodi autor, što bi svakome omogućilo da podnese pritužbe CHRC-u zbog navodnog govora mržnje na internetu. Povjerenstvo bi imalo ovlasti naplatiti novčane iznose do 20.000 kanadskih dolara (oko 15.000 američkih dolara), koji bi bili uplaćeni podnositelju žalbe, a ne u državnu blagajnu. To bi “otvorilo vrata velikom priljevu ovakvih pritužbi”, rekao je Michael Geist, pravni stručnjak sa Sveučilišta u Ottawi za torontski list Globe and Mail.
K tome bi kriterij dokazivanja bio “ravnoteža vjerojatnosti”, a ne utvrđivanje krivnje proizašle iz opravdane sumnje.
Zakon bi, navodi se dalje, uključivao ne samo jednu nego tri nove birokratske instance – Kanadsko povjerenstvo za digitalnu sigurnost kako bi se “osiguralo da su operateri usluga društvenih medija… transparentni i odgovorni” i “doprinose razvoju standarda u pogledu internetske sigurnosti”, zatim kanadskog pravobranitelja za digitalnu sigurnost za “pružanje podrške korisnicima… i zagovaranje javnog interesa u vezi sa sigurnošću na internetu, te Kanadski ured za digitalnu sigurnost, koji bi pružao podršku povjerenstvu i pravobranitelju “u ispunjavanju njihovih obveza”.
‘Tiranski napad na slobodu‘
Taube svoj komentar završava zaključkom da bi, ukoliko se tom birokratskom aparatu doista omogući da nešto rade po ovim pitanjima, to značilo zatvaranje mnogih Kanađana.
Još oštriji u kritici je britanski konzervativni The Telegraph, koji se redovito obrušava na ono što ocjenjuju kao prenaglašene ili pretjerano liberalne i ‘progresivne‘ politike te njihove zagovornike.
David Collins, autor komentara u Telegraphu pod naslovom ‘Kanadski pad u tiraniju je gotovo potpun‘, na početku ocjenjuje da omogućavanje sucima da ljude stavljaju u kućni pritvor jer bi možda mogli počiniti zločin iz mržnje nije ništa progresivno, nego nešto što više izgleda kao da je sjevernokorejskog porijekla.
Autor ocjenjuje da kanadski premijer ovim zakonom, koji je predložila njegova vlada, zapravo prijeti svojim “najtiranskijim napadom” na slobodu dosad. Zakon je, kako navodi, osmislila ona ista stranka (za što smatra da je farsa zvati je liberalnom) koja je zamrznula bankovne račune vozača kamiona koji su svojedobno prosvjedovali protiv obveze cijepljenja u borbi s covidom-19.
OHA je, navodi Collins, vladin pretjerani pokušaj promicanja sigurnosti na internetu. Promjene su, kako ocjenjuje autor, radikalne, posebice novo kazneno djelo zločina iz mržnje koje može dovesti do doživotne robije.
‘Lijek gori od bolesti‘
Zabrinjavajuće je, ističe da bi kaznene odredbe OHA-e dale sucima mogućnost da ljude stave u kućni pritvor jer bi u budućnosti mogli počiniti zločin iz mržnje. Podsjeća se i da je bivša sutkinja kanadskog Vrhovnog suda Beverly McLachlin također ukazala da će mnoge kaznene odredbe OHA-e biti osporene na sudu ako ostanu u sadašnjem obliku.
Autor navodi kako se može činiti da ovakav zakon u doba sve intenzivnijeg izražavanja mržnje nudi neka rješenje, no ističe da, iako na internetu vrebaju zlonamjerne osobe koje iskorištavaju anonimnost i doseg interneta kako bi rekli svakakve ružne stvari, proglašavanje policijskog prekršaja uzrokovanog internetskim sadržajem na tako oštar način opasan je i totalitaran korak.
U tom duhu Collins se poziva na kontroverznog kanadskog psihologa Jordana Petersona i njegovo upozorenje na OHA-u u nedavnom tekstu, u kojem povlači paralele sa, kako navodi autor, pretjeranim mjerama ublažavanja pandemije: Moramo paziti da lijek ne bude gori od bolesti. Podsjetimo da je ovaj konzervativni list, kao i spomenuti kanadski psiholog, bio iznimno kritičan prema restrikcijama i mjerama u borbi protiv covida-19.
U nastojanju da to čini u tako širokim razmjerima, nejasno artikuliranim dužnostima i drakonskim odredbi o provedbi, OHA je, navodi se dalje, dobar primjer pretjerano nabijenog etatizma dadilje koji se uopće može zamisliti u zemlji zamišljenoj kao slobodnoj.
Ako zakon bude donesen, rezultat bi bila orvelovska noćna mora ograničenja kreiranja ili konzumiranja internetskog sadržaja, pri čemu bi bila ugušena kultura rasprave, a internet bi bio odveden u drugu krajnost u policijskoj državi strogog nadzora i kontrole sličnijoj Sjevernoj Koreji nego zemlji Sjeverne Amerike. “Naškodit će više ljudi nego što će ih zaštiti”, zaključuje komentator Telegrapha.