Učiteljica kemije Andreja Kupina Ramljak upoznala je Ronalda Podgorskog godinu ranije no što je službeno trebala. Ronald je učenik šestog razreda u kojemu još nema kemije, no uz odobrenje školskog kolektiva pohađa nastavu iz tog predmeta sa sedmašima i osmašima. Jednostavno je slobodno vrijeme namijenio predmetu kojega obožava.
– Kemiju sam počeo istraživati u nižim razredima jer mi je bio zanimljiv koncept atoma i molekula, a kada se to pročulo u školi, dopustili su mi da s kemijom počnem godinu dana ranije, objašnjava 12-godišnjak.
Ronald, daroviti učenik najstarije turopoljske škole OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici, nije samo rijedak primjer učenika u našemu sustavu koji pohađa nastavu iz nekog predmeta sa starijim generacijama. Šestašu, naime, nije dovoljna redovna nastava iz predmeta koji je nepoznanica njegovim vršnjacima, pa zato dolazi i na dodatnu nastavu iz kemije. Ni to, očito, nije dovoljno, pa ga se već nekoliko godina može sresti na radionicama Fakulteta elektrotehnike i računarstva za darovite učenike, u programu “Raddar” MIOC-a, a od četvrtog razreda aktivan je i u Zagrebačkom računalnom savezu. Iza sebe ima tri osvojena prva mjesta na županijskim natjecanjima iz programiranja (programski jezici Logo i Phyton), a lani je bio deseti na državnom natjecanju.
Prvi slučaj
Kao i većina klinaca njegove dobi, u slobodno vrijeme igra igrice u kojima spašava planete od robota. Ljubav je, dakle, počela s računalom, a proširila se s programiranja na atome i molekule.
– Ronalda sam upoznala početkom ove školske godine kada su me njegova razrednica i ravnateljica zamolile može li prisustvovati redovnoj i dodatnoj nastavi iz kemije. Dakako, aplaudirala sam jer mislim da su prirodne znanosti temelj svega, kaže učiteljica kemije Andreja Kupina Ramljak, opisujući kako je Ronald sudjelovao aktivno u nastavi unatoč tome što nije bio upoznat sa sadržajem predmeta.
Učiteljicu je iznenadio na dodatnoj nastavi: – Kada bih postavila problemski zadatak matematičkog tipa od svih 20 osmaša na dodatnoj nastavi nitko nije znao rješenje. Ronald bi se javio u roku od šest, sedam sekundi. I tako svaki put. Blago je reći da sam bila zadivljena, kaže kemičarka koja je zbog učenika poput Ronalda Podgorskog, briljantnog sedmaša Jeronima Dubravice ili famozne sedmašice Eme Balić, morala instalirati dva programa umjetne inteligencije. Pomažu joj da odgovori na pitanja darovitih učenika.
Ravnateljica Monika Brleković priznaje kako joj je u sedam godina mandata ovo prvi puta da je škola ušla u ‘eksperiment‘ s dozvolom učeniku da sluša gradivo viših razreda, s čime se nije susrela ni na ranijem radnom mjestu pedagoginje.
– Počelo je tako da su učenik i roditelj iskazali potrebu za dodatnim znanjem, razgovarali smo i istražili mogućnosti kako da se uključi u nastavu viših razreda kada nema svoju. Sada nam je već normalno da Ronald ostaje nakon nastave i prebacuje se u više razrede. To je izvedivo, kaže ravnateljica.
Budući da nije riječ o službenom ‘preskakanju‘ razreda, postavlja se pitanje što će Ronald raditi na kemiji iduće dvije godine? Vrlo jednostavno, objašnjavaju u stručnoj službi škole, dobivat će zahtjevnije zadatke.
Ronaldova majka Ljiljana Podgorski je u dječakovom prvom razredu shvatila da je ‘vrag odnio šalu‘ jer je klinac puno vremena provodio na računalu. – Pomislila sam kako mora biti načina da usmjerimo dijete na pametan način korištenja digitalnih tehnologija. Krenuo je u školi na programiranje i robotiku kao dodatne aktivnosti, potom na FER-ove radionice, da bi u četvrtom osnovne tamo postao mentor ostalim učenicima. U petom razredu upisao je program Raddar na MIOC-u, a kad sam prvi puta vidjela kako sve to skupa funkcionira oduševila sam se. MIOC nam je danas kao druga škola, opisuje majka, uz naglasak kako svega toga ne bi bilo bez sjajnih velikogoričkih učitelja, razrednice i školske stručne službe. – Profesori su nositelji svega ovoga. Mi naprosto ništa ne bismo mogli da nije bilo njih koji su ispunili Ronaldove potrebe za znanjem. U prvom redu, njegova razrednica, kaže majka.
U društvu starijih
Dalia Kager je hiperaktivna razrednica, informatičarka, voditeljica i mentorica grupe robotičara, programera i fotografa, jedna od onih čiji radni dan traje dulje od obveze, pa tijekom našeg posjeta saznaje da je – zahvaljujući njoj – škola Eugena Kvaternika dobila svoj prvi Erasmus projekt vrijedan 37 tisuća eura. Opisujući Ronalda, nabraja: znatiželjan, vrlo pronicljiv, hrabar, marljiv, elokventan, emocionalno zreo, srdačan, senzibilan, osjeća nepravdu.
– Kada pričate s njim imate dojam da razgovarate s odraslom osobom. Voli društvo starijih učenika, zbog čega u početku u svom razredu nije imao previše zajedničkih tema s vršnjacima. Moj posao kao razrednice bio je da to uočim. Uspjeli smo napraviti promjene i Ronald sada rado pomaže svojima u razredu i mlađim učenicima oko savladavanja gradiva. Odličan je u svim predmetima, i onima koji mu prirodno ne leže poput tjelesne i zdravstvene kulture te tehničke kulture. Trudi se, marljiv je i pristojan. Nije jak samo u STEM-u, nego i primjerice u povijesti, opisuje razrednica.
Ronald Podgorski dvoji hoće li upisati MIOC ili American International School of Zagreb.
Fakultet? FER, naravno – u to je sa svojih 12 već siguran.