U Zagrebu je u ponedjeljak u dobi od 69 godina preminuo Vladimir Dodig Trokut, ugledni hrvatsko svjetski likovni umjetnik, šaman, sakupljač umjetnina, galerist, muzeolog, donator, antropolog, teoretičar, predavač, publicist, piše portal SEEbiz.eu.
Rođen 4. travnja 1949. u Kranju, tvorac je mnogobrojnih muzejskih projekata i proizvodnih poligona – tvornica-muzeja, osnivač je prvog svjetskog Anti-muzeja (Anti-muzej je projekt, a ne konvencionalan muzejski koncept), sačinio je više od 700 problemskih izložbi, akcija, performanasa, body arta, instalacija, wunderkammera, living teatra, monodrama, kazališnih predstava. Zastupljen je u više enciklopedija i leksikona, među kojima i u leksikonu “Who is Who?”, kao i u svjetskim pojmovnicima.
No, umjetničko djelovanje službeno započinje 10. veljače 1968. godine u Splitu i tamo naukuje do 1976. godine kod Ante Kaštelančića i Božidara Jelinića, a od 1976. živi i djeluje u Zagrebu, naukuje kod Dimitrija Baščićevića – Mangelosa, Radoslava Putara, Darka Schneidera, Haralda Szeemanna, Branka Fučića, Bogdana Bogdanovića, Mladena Pejakovića i drugih, a povremeno djeluje, radi i živi u inozemstvu. Družio se i s priznatim umjetnicima Josephom Beuysom, Johnom Cageom, Nam June Paikom i drugima. Lider je i osnivač više formalnih i neformalnih grupa: frakcije grupe Crveni Peristil, 3i, grupa 30, Manifest 72, grupe A, B, C, D, E, grupa Atributivna participacija (suosnivači su Darko Schneider i Harald Szeemann). U periodu od 1998. do 2005. godine u Labinu, sa Haraldom Szeemannom udružuje vjenčanjem Antimuzej i Muzej opsesije za koji je tiskana grafička mapa od 15 listova i 185 artefakata – publikacija, edicija, kartolina, pečata itd.
Godine 1966, 1967. i 1968. bavi se signalističkom, letrističkom i objekt-poezijom. Od 1968. godine kreće iz šamanizma u umjetnost, a iz umjetnosti u anti-muzeologiju. Deklarira se anarholiberalom i orfeistom, bavi se objektivnom umjetnošću. Začetnik je varijante konceptualne i post-konceptualne no-umjetnosti i tvorac je novih muzeoloških i umjetničkih praksi u svjetskim razmjerima, kao i nazivlja u novoj umjetničkoj praksi i muzeologiji kao što je pojam Anti-muzeja, Black-it-arta, Black out-arta, Black no-arta, industrijske arheologije i arheologije krvi. Autor je opusa različitih izvorišta od autorskog odabira predmeta do ne-mislilačkog pojma stvaralaštva kao no-mentalne forme. Utemeljitelj je sveobuhvatnog likovnog i muzeološkog projekta Anti-muzej, Otvoreni muzej, Borbeni muzej, Muzej za svaki dan, Totalni muzej, Muzej bez zidova itd.
Kako piše SEEbiz.eu, u svojim zbirnicama čuva 500.000 artefakata, dislociranih na 35 mjesta u Hrvatskoj i inozemstvu, pod preventivnom zaštitom Regionalnog zavoda za zaštitu kulturne baštine..
