Dečko sa Savice, 21-godišnji Borna Ćorić bilježi svoju najuspješniju godinu kao profesionalac. Godine 2018. za mladog, vrlo temperamentnog sportaša bila je zapravo nevjerojatna. Još u veljači je bio 45. igrač svijeta, a sada drži 13. poziciju na ATP listi i nastavlja nizati odlične rezultate. Čak je dva puta ove godine Borna Ćorić svladao Rogera Federera. Prvo je to bilo u finalu ATP 500 turnira u Halleu u lipnju, a prije desetak dana Borna je još jednom pobijedio Švicarca te ušao u finale ATP turnira iz Masters 1000 serije u Šangaju.
Čini se da sve se posložilo nakon što je zaliječio ozljedu koljena i krajem godine promijenio kompletni tim, kojem su na čelu Ivan Ljubičić kao menadžer i treneri Riccardo Piatti i Kristijan Schneider. I odrastao.
Bodrenje djeteta
– U ovom poslu ne radi se o tome nadate li se nekom rezultatu ili ne, nego da trebate učiniti sve kako bi se takav preokret dogodio. Naravno, ovaj rezultatski bio je vrlo optimistična varijanta, ali imali smo tu sreću i usudio bih se reći nešto malo znanja o svemu tome, s obzirom na novi tim koji je angažiran i u menadžerskom i u sportsko-teniskom smislu. Mislim da smo pogodili s ekipom pa je to i urodilo ovim rezultatom – kaže nam Bornin otac Damir Ćorić, uz kojeg se mladi sportaš i zaljubio u tenis i koji je svoju odvjetničku karijeru podredio sinovu uspjehu, baš kao i ostatak obitelji Ćorić.
No nećete od njih čuti da se žale, govore da su se žrtvovali, nego vrlo racionalno ističu da sve ima svojih minusa i pluseva te da im je sada lijepo i uživaju u Borninu uspjehu. Damir Ćorić sada više nije tako aktivno uz sina, ne prati ga na svim putovanjima, pa tako nije bio uz njega u Šangaju, ali je sada na ATP-u u Beču, gdje sa suprugom Željkom, koja je nekada radila u banci, a sada je u mirovini, bodri sina.
Psihologija i sport
– Sada sam više, recimo to tako, neki počasni predsjednik – smije se Damir, koji je od Bornine sedme godine pratio sina na sve turnire. Supruga Željka za to je vrijeme brinula o godinu i pol starijoj kćeri Bruni, danas studentici pete godine Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta. Budući da nije pratio sina u Šangaju, Damir Ćorić ni ne zna je li mu sin proslavio ulazak u finale, u kojem je u konačnici izgubio od Novaka Đokovića.
– Iskreno sumnjam. Teniski život profesionalca je takav da vi ne da nemate vremena proslaviti uspjeh, nego nemate vremena čak ni planirati što ćete raditi sutra, toliko su zgusnuti termini i obveze. Poznavajući Bornu, dok ne završi sezona, teško će si priuštiti slavlje – napominje Ćorić. Pa zar je takav “štreber”, pitamo ga u polušali.
– Borna je, usudio bih se reći, perfekcionist, što je s jedne strane vrlo pozitivno, a s druge vrlo otežavajuća okolnost svima oko njega, od tima, trenera, menadžera do nas roditelja. Jednostavno je takav i traži perfekcionizam od svih ostalih. Tako je bilo i kad je bio mali, to se ne može stvoriti, takav se rodiš. Takvu karakternu osobinu ne možete usaditi u nekoga, vi to jeste ili niste. A Borna je od rođenja takav – otkriva Ćorić.
U karakternom smislu, sportski novinari reći će i da njegova svojeglavost često graniči s prgavošću, a zbog temperamenta na terenu često su ga uspoređivali s Goranom Ivaniševićem. Kao dijete vrlo je teško podnosio kada bi gem otišao u korist protivnika, od kojih je uglavnom bio za nekoliko kopalja bolji. Bilo je tada, pričaju očevici, i suza i dreke, iako bi odmah potom doslovno uništio suparnika. Ta želja da bude najbolji, savršen, ta energija koja ga je pokretala danas je, tvrde stručnjaci, pravilno usmjerena, no i dalje se na terenima osjeti njegov temperament. Njegov otac tako je svojedobno ispričao kako je sa sinom gledao snimke njegovih davnih mečeva i na kraju ga pitao: “Stari, kako si to sve mogao trpjeti?”.
– Da, teško je podnosio gubitak poena, ali nisam baš siguran da mu je jako žao oca. Makar, imao je pravo, to je stvarno bilo teško za podnijeti – odgovara uz smijeh Ćorić. No Borna je u međuvremenu tu svoju energiju, ako je suditi po rezultatima, ispravno usmjerio.
– Rad sa psihologom? Nisam veliki poklonik psihologa u sportskom smislu. Mislim da su to naprosto zadane kategorije i vjerojatno njegovo odrastanje, sazrijevanje te rezultati koji ga sada prate, pomažu mu da postane mirniji i fokusiraniji. I uvjeren sam da je to najviše pitanje godina. Naprosto vi ste sa 22 pametniji nego sa 18 godina. Ali da iskoči i danas iz tračnica, svakako iskoči, no smatram da to i nije loše. Nitko od nas nema ništa protiv toga ako mu to pomaže. Konkretno, kada je izgubio prvi set i razbio reket sada u Beču, to mu je pomoglo da izbaci iz sebe negativnu energiju i sljedeća dva seta igra odlično. Naučio je to okrenuti u svoju korist – zaključuje tata.
U tenisu prije škole
Kako je u sportu, i to onom vrlo ozbiljnom od malih nogu, nije imao ono uobičajeno djetinjstvo. Od trenutka kada je uzeo teniski reket u ruke, a tad mu je bilo samo četiri i pol godine, više ga nije ispustio iz ruke.
– Nije imao drugih posebnih interesa, moram priznati. U tenis je ušao gledajući mene kako ga rekreativno igram. Kako je odmalena imao taj natjecateljski karakter, odmah je htio pobijediti moje prijatelje. Vidio sam kako je živahan i upisali smo ga u školu tenisa. I tako je krenulo. Ništa to nije bilo posebno u početku, no potom su primijetili da je puno talentiraniji od prosječne djece u teniskoj školi. I ja sam to shvatio i krenuli smo sve ozbiljnije i ozbiljnije. S osam godina osvojio je već Državno prvenstvo do desete godine, a kada mu je bilo deset, osvojio je u Americi Little Mo, svjetski turnir za djecu do deset godina.
Time je već tada postao u teniskom svijetu vrlo poznat i ušao u tu mašineriju – objašnjava Ćorić. Kako nije imao klasično djetinjstvo, tako mu ni ono najizazovnije razdoblje za sve roditelje zvano pubertet nije bilo klasično. Obično i djeca u toj nekoj dobi odustanu od sporta, no to u Borninu slučaju očito nije dolazilo u obzir.
Obiteljski život
– On je od rane mladosti, doslovno rečeno, bio zvijezda u teniskom svijetu. Nikada ga nisam tjerao da on nešto radi ili ne radi. Kao što sam već prije rekao, Borna je perfekcionist i nema tu tjeranja, on je tjerao mene, sve nas, a ne mi njega. I sada je tako. Ali da je u pubertetu bio još teži nego kao dijete ili sada, to je sigurno – donekle u šali odgovara Damir Ćorić. Slaže se s činjenicom da se obitelj žrtvovala, no ističe lijepe stvari koje im je donio tenis.
– Ovo jest za jednu obitelj težak način života, ali s druge strane, objektivno govoreći, taj njegov život i uspjeh donio nam je masu benefita. Danas je to sasvim nešto drugo jer sada ubiremo plodove svega uloženog i ja sam samo, recimo to tako, počasni predsjednik cijelog tima, ali nemam više brige oko Borne, to sada radi cijeli tim ljudi. I to pametnih ljudi – kaže nam Ćorić.
Premda je stalno na putu, jako je vezan uz obitelj, najviše uz sestru Brunu, a poseban odnos brata i sestre čini njihove roditelje izuzetno sretnima.
– Borna i Bruna, moja ljubimica, imaju odličan odnos, ali ne mislim da je to bilo čija zasluga, to se jednostavno dogodilo. Imamo sreću što je i naša kći jaka ličnost i što Bornin uspjeh nije ugrozio njihov odnos, donio je samo dobro. Ostala je svoja, što je prilično teško u takvim okolnostima – iskren je tata Ćorić. Borna je vezan i uz obje bake, koje sada žive u domu za starije osobe u okolici Zagreba, a koje i dalje, koliko im to godine dopuštaju, pozorno prate uspjehe svojeg unuka i kojima je on sa svojih putovanja često donosio poklone.
Sada je zbog tenisa rijetko u Zagrebu, u prosjeku tek pet dana godišnje, u Dubaiju, gdje mu je rezidencijalna adresa 20 dana, u Monte Carlu gdje trenira 20 dana, a ostalo je po svijetu na turneji. Malo je tu mjesta za bilo kakav privatni život. Još kao tinejdžera spajali su ga s Donnom Vekić, no jedina Bornina potvrđena veza bila je ona sa šest godina starijom Valentinom Miletić, bivšom Kraljicom Dalmacije. Zajedno su bili godinu i pol, a veza je završila u jesen 2016. godine.
Voli zaigrati biljar, popiti kavu s prijateljima iz kvarta, kao i borilačke sportove, naročito ultimate fight. Jedan od najomiljenijih sportaša mu je Mike Tyson.
– Da nisam tenisač, bio bih boksač – izjavio je svojedobno Borna. U tenisu, ističe njegov otac, idol mu je Novak Đoković, s kojim je u dobrim odnosima. Voli se opuštati uz ribolov, obožava dobru hranu, a reći će za njega mnogi i da je vrlo društven. Na pitanje kako se odmara, tata Ćorić kaže da ne zna i da je možda i bolje da je tako. Uskoro će mu i 22. rođendan, i to 14. studenoga, koji će ovaj put uspjeti proslaviti, i to na svadbi svojeg dobrog prijatelja, bivšeg reprezentativca Mate Delića, koji se ženi u Splitu.
Veliki je obožavatelj i Doris Dragović pa ako ima prilike, otići će na koncert naše estradne zvijezde.
– Ja sam Dalmatinac, rodom iz Prkosa, sela u blizini Zadra, pa vjerojatno moj sin zbog toga naginje tom melosu. Znam da voli Olivera, Gibonnija, Doris. Mislim da je to jedna genetska predispozicija – zaključio je tata Ćorić uz smijeh.
A koji mu je životni cilj, ambicija, to nije teško pogoditi. Biti najbolji na svijetu.
