17-godišnja Billie Eilish iz Los Angelesa debi album “When We Fall Asleep, Where Do We Go?” napisala je i snimila samo s bratom Finneasom.
Više od milijardu preslušavanja njezinih pjesama na streaming servisima, 14 milijuna sljedbenika na Instragramu, video spotovi na YouTubeu koji su pojedinačno pregledani od stotinjak do gotovo 300 milijuna puta. Njezin debi album “When We Fall Asleep, Where Do We Go?” (29.3.2019.) u prvom je tjednu objavljivanja izravno uletio na prvo mjesto najtiražnijih albuma u Americi, Velikoj Britaniji, Australiji, Nizozemskoj, Novom Zelandu, Švedskoj, Norveškoj, Irskoj i u prvih pet u Belgiji, Njemačkoj, Italiji… I sve to unatoč nepobitnoj činjenici da se Billie Eilish prilično, ako ne i radikalno razlikuje od većine današnjih pop zvijezda.
Dojam frikuše
Slične smo podatke vidjeli kod niza ovovjekih pop zvijezda, a naučili smo, otkako se pojavila Lady Gaga, da pop zvijezde danas mogu izgledati drukčije i biti uspješne, što su na svoj način potvrdile i Lana Del Rey i Lorde.
No, Billie Eilish je i nešto drugo. Ona ostavlja dojam autsajderice i frikuše, neprilagođene i čudne 17-godišnje djevojke koja se u svijetu današnje pop glazbe doima nalik onome kako se u rocku na prijelazu 80-ih u 90-e doimao Kurt Cobain. Takvo, barem, mišljenje o Billie Eilish ima Dave Grohl. Smatra da je posrijedi djevojka koja spašava rock glazbu premda, realno, njezina glazba nema veze s rockom. No, njezina pojava definitivno ima, a tu je i još jedna poveznica s Nirvanom i Cobainom.
Premda ostavlja dojam da joj nije neugodno davati intervjue i da je brza na jeziku, neposredna i prirodna u komunikaciji, što Cobain baš i nije bio, Billie pop glazbi čini nešto slično onome što je rocku činila Nirvana. Naime, Billie je postala pop zvijezda, a da pri tome nije igrala po uvriježenim pravilima današnje pop glazbe nego ih izvrnula naopačke.
Drugim riječima, postala je pop zvijezdom koja destruira današnji pop-star sistem i današnju konfekcijsku pop glazbu, baš kao što je Nirvana postala ponajveći rock bend koji je rušio ondašnji sistem rock glazbe. U konačnici Cobain, čak i kad se tome protivio, bio je i rock i pop star, kao što se za Billie može reći da je pop zvijezda s pedigreom rock stara. Usput, Dave Grohl je s kćerkom Violet izveo jednu od Billieinih pjesama, a ona mu odgovorila live izvedbom Nirvanine legendarne “Smells Like Teen Spirit”.
WHEN WE ALL FALL ASLEEP, WHERE DO WE GO?
Njezine pjesme su minimalistične i abrazivne, a iako elektronizirane i nastale i pod utjecajima R&B i rap glazbe, svjetlosnim godinama daleko od uobičajenog EDM i R&B smeća. Takve pjesme su istovremeno i pop i subverzija popa. Mračne, osobne i neobične, ponekad i apstraktne i nadrealne, a opet vrlo prijemčive i slušljive. Motive pronalazi u snovima i fantazijama o prijateljima i čudovištima, a to se odražava i u njezinom izgledu kojim “baca” na tinejdžerske čudakinje iz horor filmova, dok neke od njezinih pjesama nose naslove poput “all the good girls go to hell”, “bury a friend”, “my strange addiction” “i wish you were gay”. Zbog stihova poput “my Lucifer is lonely” i poigravanja religioznim motivima unutar nestereotipnih stihova o ljubavnim i drugim tinejdžerskim odnosima, ali i onima koji nadilaze te okvire, netko se već potrudio na YouTubeu montirati video u kojem “dokazuje” da je Billie, pogađate, štovateljica Sotone.
Senzibilna tinejdžerica
Bolju reklamu joj nije mogao priuštiti jer takva priča, sjetite se, seže sve do Led Zeppelina, Black Sabbatha i The Rolling Stonesa. Pa i dublje, sve do onog raskršća na kojem je Robert Johnson prije devedesetak godina prodao dušu vragu u zamjenu za vraški dobro sviranje gitare.
Naravno, pošto ni Sotona ni Bog ne postoje osim u ljudskim maštarijama, Billie nije svoju dušu prodala nikome u zamjenu za vraški dobre pjesme. Mnogo prozaičnije, posrijedi je talentirana i senzibilna tinejdžerica koja se već šest godina na svoj način i uz svesrdnu podršku roditelja iz glazbeničko-glumačkih krugova Los Angelesa bavi glazbom. Iza nje čak ne stoje ni glazbeno-producentski moguli bez kojih suvremene pop pjevačice praktički ne mogu ništa. Za razliku od njih, Billie je album “When We Fall Asleep, Where Do We Go?” i EP “Don’t Smile At Me” (2017) skladala i snimila samo sa 22-godišnjim bratom Finneasom O’Connellom koji je ranije igrao ulogu Alistaira u glazbeno-humorističnom, tinejdžerima namijenjenom TV serijalu “Glee”.
Ona je dijete interneta, a sada i pop fenomen, no njezine pjesme neočekivano su duboke i promišljene, estetski besprijekorne i lucidne te iznimno zrele za tako mladu djevojku s obzirom na to da živimo u kulturi u kojoj su tridesetogodišnjaci nedozreli, a pedesetogodišnjake uvjeravaju da su još mladi. Uz potporu brata i bez pritiska pop-mogula imala je prilike sazrijevati od anonimne djevojke koja se školovala kod kuće i pjevala u dječjem zboru do pop zvijezde, a da se na tom putu ne pogubi i ne polomi.
Drukčija od drugih
Lorde je svoj debi “Pure Heroine” s hitom “Royals” i pjesmama kakve bi se očekivale od starijih i zrelijih osoba također objavila sa sedamnaest godina, no Billie zvuči još pomaknutije. Premda su Lorde i Lana Del Rey, barem tako zvuči, izvršile priličan utjecaj na nju, Billie još više ostavlja dojam anti-pop zvijezde za kojom su ipak poludjeli tinejdžeri diljem svijeta.
Pitam nećakinje od 11 i pol i 13 i pol godina da li je slušaju. “O da, znamo je, super je”. Pitam ih zašto, a one će “jer je mračnija, čudnije su joj pjesme i drugačije se oblači”. Postala im je bitno “napetija i bolja” od Ariane Grande i takvog tipa pjevačica i pop zvijezda. Nisam ni očekivao dublju glazbenu analizu od tinejdžerskih nećakinja, no razumijem što mi žele poručiti. Jednostavno, ako većina pop zvijezda previše sliči jedna na drugu, onda ti je zanimljivija ona koja se po nečemu izdvaja. A Billie se izdvaja ne samo izgledom nego i pjesmama u kojima ovaj kroničar čuje raznorodne utjecaje u rasponu od spomenutih Lorde i Lane Del Rey preko Lykke Li, Bat For Lashes i Zole Jesus do The xx, Bon Ivera, Joanne Newsom, Bjork i CocoRosie.
Povremeno se čini da u njezinom, istodobno tankoćutnom i skuliranom, nježnom i distorziranom, adiktivnom i alijeniranom glasu odzvanjaju i duhovi starih jazz pjevačica, transponirani preko mračnijih odjeljaka synth-popa i post-punka iz ranih 80-ih u elektronizirano glazbeno okružje s konca druge dekade 21. stoljeća u kojem Billie i njezin brat brišu granice između R&B-a, popa i folka. Naravno, prestar sam da se zakačim za nju poput današnjih tinejdžera, ali čak i meni pjesme Billie Eilish zvuče interesantnije i intrigantnije od većine kurentne pop glazbe. Dakle, ako vam klinci odrastaju uz njezinu glazbu, budite spokojni i sretni jer to znači da je s njima sve u najboljem redu. Generacija Z pronašla je svoj glas, a taj glas je koliko neobičan, toliko i privlačan, koliko pomaknut, toliko i normalan.
