Šibenska policija potvrdila je danas da je osumnjičila 53-godišnju ženu da je u subotu na putu do posla kockama za potpalu podmetnula požar na području šibenske Dubrave, pri čemu je opožareno 900 hektara površine.
Nakon uhićenja piromanke, u emisiji Newsroom televizije N1 gostovao je pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti iz Klinike za psihijatriju Vrapče Ante Bagarić koji je komentirao ovaj slučaj.
Prvo se osvrnuo na brzinu policije koja je u rekordnom roku uhitila osumnjičenu.
– To je odlična stvar, ali to nije dobra stvar za nas psihijatre jer povećava vjerojatnost da je osoba imala značajnije psihičke smetnje. Ovo bi mogao biti negativan znak da je ta osoba to napravila iz psihijatrijskih razloga, rekao je Bagarić koji je zatim komentirao činjenicu da je HAC potvrdio da je 2017. protiv iste radnice vođen kazeneni postupak u okviru kojeg je po mišljenju sudskog vještaka bilo nužno provođenje psihijatrijskog liječenja ambulantnog tipa, nakon kojeg je utvrđena radna sposobnost te istaknuo kako nema opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
– Dvije stvari su gadno pomiješane. Sudski vještak nema nikakve veze s ocjenom radne sposobnosti bilo koga. Očito se protiv nje vodio kazneni postupak, sudac je naložio psihijatrijsko vještačenje, psihijatar vještak je vještačenje napravio, sud ga je prihvatio i postupao prema tome, odredio mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja.
Druga stvar, sve osobe s psihičkim smetnjama imaju neku radnu sposobnost. To utvrđuje nadležni specijalist medicine rada. 99 posto osoba s psihičkim smetnjama može raditi na naplatnim kućicama. Osobe s psihičkim smetnjama ne smiju biti stigmatizirane i nisu lošiji radnici, ne ugrožavaju klijente i suradnike više od prosjeka. To što je radila u HAC-u iako je bila bolesna, to je sjajna stvar za njezinu bolest i društvo, smatra Bagarić.
Na novinarsko pitanje što je s vještačenjem koje je utvrdilo da nema opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te što se uopće događa kad se utvrdi da je netko piroman, odnosno kako sustav tome pristupa, Bagarić odgovara:
– Koliko sam shvatio, ona ima 53 godine, teško da bi mogla biti piromanka. Piromani su mladi, ljudi od 12, 15, 20 godina. Ali to bi mogao biti sličan psihički problem. Recimo, to bi mogla biti manična epizoda. Osoba brzo i puno govori, misli lete, osoba je hiperaktivna, troši novac, kocka, prodaje kuću, sklapa ugovore, ženi se – sve u jednom danu. Između ostalog, takve osobe su sklone ovakvim postupcima u ljetnim mjesecima, da bi razbuktale tu svoju euforiju, da bi podignule raspoloženje. Ako je piromanka – što je bilo s njom proteklih 50 godina?, upitao je doktor Bagarić.
Na kraju je odgovorio i na pitanje je li piromaniju moguće liječiti u mlađoj dobi.
– Da. Važno je to prepoznati. Manje od jedan posto populacije čine piromani. Od svih požara koji su podmetnuti, samo 10 posto su podmetnule osobe koje imaju psihički poremećaj. Svi drugi podmetnuti su od strane susjeda susjedu, kao prosvjed protiv nekoga ili nečega – što nema veze s poremećajem. Kod piromana se javlja napetost koja se ne da smiriti ni sa čim osim paljenjem požara i zato je ključno da budu uključeni u adekvatan psihoterapijski program koji će kod većine uspjeti zaliječiti problem, rekao je Bagarić za N1.
