Novi ponedjeljak, novi trio. Nakon prošlotjednog nastupa riječkoga trija, koji su činili Ana Marija Brđanović, Mario Jovev i Deni Sanković, u klubu Peti kupe nastupio je i onaj osječki.
Osijek je treći hrvatski grad čije su se glumačke nade u sklopu medijsko-scenskog projekta ‘Oni dolaze‘ u zagrebačkome klubu predstavile javnosti. Prethodili su mu, dakle, Rijeka, ali i Split, čije su mlade snage Katarina Romac i Stipe Jelaska prve dale obol ovome projektu Jutarnjeg lista i Dubravke Vrgoč, bivše intendantice Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Ovoga puta pažnju su plijenile dvije mlade glumice – dvadesetdvogodišnja Virovitičanka Iva Slavić, dvadesettrogodišnja Vinkovčanka Mateja Tustanovski te njihov kolega dvadesetčetverogodišnji Požežanin Matko Trnačić. Svaki od troje članova osječke ekipe pred publiku je izašao sa svojim monologom nalik stand upu. Dok je Tustanović svoje minute iskoristila za progovaranje o problemu neprimjerenog ponašanja u kontekstu šireg me too pokreta s kojim se susreću neke glumice, Trnačić i Slavić su kroz šalu pažnju skrenuli na peripetije, stresove, frustracije kroz koje prolaze mnogi mladi glumci.
Nakon jedinstvene točke koju su priredili upravo za ovu priliku, mladi su Slavonci o sebi te svome glumačkome pozivu progovori u razgovoru s rođenim Dubrovčaninom, glumcem Franom Maškovićem, koji je voditeljsku palicu preuzeo od glumica Nine Violić i Jelene Miholjević.
U ležernoj atmosferi mladi su glumci Maškoviću otkrili zašto su se odlučili posvetiti upravo glumi i kako je studirati na osječkoj Akademiji, podijelili su, zatim, i svoja nadanja za budućnost te promišljanja o rješenjima koja bi pridonijela poboljšanju situacije u kojoj se nalaze mladi hrvatski glumci.
Mlade studente osječke Akademije podržala je njihova profesorica Anica Tomić, a njihovu izvedbu bodrili su i njihovi prijatelji te obitelj.
Osječka ekipa
Iva Slavić, koja pohađa petu godinu studija glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, oduvijek je željela biti samo glumica. Još kao malena djevojčica rado je sudjelovala u priredbama i predstavama. Uz formalno školovanje pohađala je i dramsku grupu, a po završetku Katoličke klasične gimnazije, Akademija u Osijeku bila je logičan slijed. Studij opisuje kao intenzivan, a među profesorima koji su je oblikovali ističe pokojnog Sašu Anočića te redateljicu Anicu Tomić. U budućnosti se nada suradnji s mladim redateljem Vanjom Jovanovićem te radu s glumačkim divama poput Nine Violić, Jadranke Đokić, Judite Franković.
I dok je Slavić još od vrtića bila uvjerena da joj je mjesto na pozornici, Trnačića, također studenta pete godine Akademije, srodni su snovi sustigli mnogo kasnije. Iako je, kako bi se oslobodio straha od javnog nastupa, kao gimnazijalac pohađao dramsku grupu, studiju glume prethodio je onaj filozofije. Kada je profesor iz Metafizike ustvrdio da trokut ne postoji, već je ljudska imaginacija, Trnačić je shvatio da će morati krenuti drugim putem. Mentorica Marijana Matković u njemu je i prije vidjela glumca, no mladome je glumcu trebalo vremena da to i sam shvati. Trnačić, koji potvrđuje da je tempo rada na Akademiji stvarno težak, od karijere u glumi, usprkos izazovnoj situaciji u kazalištu, ne odustaje.
Tustanović se u glumi isprva okušala u sklopu dječjeg i tinejdžerskog rada u dramskom studiju Gradskog kazališta “Joza Ivakić” u Vinkovcima, koji je pratio njeno srednjoškolsko obrazovanje na Ekonomskoj školi. Studij na osječkoj Akademiji bio je težak, ali i ispunjen pozitivnim iskustvima i utjecajima među kojima posebno ističe prerano preminulog profesora Sašu Anočića. Za uspjeh je, kaže, najvažniji rad:”Dođe, prije ili kasnije, vrijeme u kojem se ne možemo provlačiti na talent, dođu zahtjevnije uloge, koje više ne idu na intuiciju, u kojima trebaš doista pokazati ono što si naučio u tih tri ili pet godina…”. Ipak, neki talenti dobro dođu; poput onoga za brzo pamćenje tekstova, kojim se Tustanović može pohvaliti.
Više pojedinosti o Slavić, Tustanović te Trnačiću možete saznati iz intervjua koje su mlade nade osječke kazališne scene dale za Jutarnji list.
