Kada je početkom travnja pobijedio Lokomotivu i s ovjerenom kartom za finale kupa napuštao stadion u Kranjčevićevoj, Željko Sopić pretvorio se u grimasu čovjeka koji je u hrani upravo pronašao živog crva. “Fuj, užas”, zapanjen uvjetima ostao je osebujni trener, “Marku Pjaci je na ovom predivnom terenu zaplesalo koljeno.”
Tri tjedna kasnije na istom terenu protiv istog suparnika Pjaci više nije plesalo koljeno, dapače, tako ga je čvrsto fiksirao u crtu vlastita peterca da se ubačena lopta od njegove noge odbila kao od stabla ravno pred Roberta Mudražiju koji ju je u 37. minuti pospremio u mrežu za 1-0. Nakon još dva inkasirana gola u nastavku utakmice, uz jedan poništen pogodak Fetaja i više propuštenih prilika ‘lokosa‘, razočarani riječki navijači mogli su mirne duše dijeliti Sopićevu recenziju otprije tri tjedna. Bio je to, dakle, mali “fuj i užas”, ali ovaj put manje uvjetovan stanjem terena, a više kondicioniran siromašnim nogometom koji je igrao dojučerašnji lider Supersport HNL-a.
Kako je to konkretno u nedjelju odigrala Rijeka? Najkraći odgovor vjerojatno bi glasio – bez identiteta. Je li na njezinu beskrvnu i ziherašku igru utjecao psihološki pritisak i činjenica da je Dinamo prvi put u tekućoj kampanji prenoćio na vrhu tablice, je li se momčad čuvala u strahu od akumuliranih žutih kartona uoči derbija sljedećeg vikenda ili je samo izgubila prepoznatljivu geometriju na terenu uslijed nekih trenerovih taktičkih rokada, tim pitanjima sljedećih dana zabavljat će se Sopić i suradnici. Reporter može tek registrirati da stvari u gostujućem sastavu od početka nisu štimale, da je već prvi Mudražijin gol, opravdano poništen zbog zaleđa, otkrio neku čudnu melankoliju u riječoj obrani i da u nastavku meča Pjaca, Fruk, Pašalić i drušvo nisu pronalazili niti tragove one šampionske kemije kojom su plijenili dobar dio sezone, a pogotovo nakon pobjede protiv Hajduka na Poljudu.
Spekuliralo se u zagrijavanju za dvoboj da Marco Pašalić ostao na klupi zbog povišene temperature, ali kada je Rijeka ostala zamrznuta na minus dva, ta se temperatura naglo spustila i Dalićev kandidat za Euro 2024 trudio se okrenuti trend na terenu. Prethodno je Sopić do rezultata naumio stići igrajući s dvojicom napadača, ali ta varijacija na Jakirovićevu temu ‘Petko i Kule‘ nije funkcionirala. Franjo Ivanović na startu je još pokazivao nekakvu inicijativu, ali mladića je očito napustilo golgetersko samopouzdanje, dok je Mirko Marić ostao odsječen među domaćim stoperima. Fruk je bio nevidljiv, Pjaca bez utjecaja…
Nepravedno bi, naravno, u mini analizi utakmice bilo zaobići činjenicu da su igrači Silvija Čabraje odigrali herojsku utakmicu, što im polako prelazi u naviku. Od kraja siječnja do kraja travnja Loksa favorite koksa i za nikog nema popusta. Prvo je nokautirala Dinamo u Maksimiru hat-trickom Čopa, zatim se Mudražija ‘doubleom‘ pobrinuo za bodove protiv Hajduka na Poljudu, a u nedjelju je golove isporučivao tinejdžer Marin Šotiček. Čeka nas rijetko uzbudljiva završnica prvenstva u kojoj bi se do ciljne ravnine za titulu i europske pozicije mogle boriti četiri momčadi.
