S bivšima je uvijek komplicirano. Tvrde da su se razišli „kao prijatelji” a zapravo pri svakom susretu toplo je kao na Antarktici. Nije bolje ni na relaciji HDZ- DP. No, shvatilo se da nema alternative pregovorima članova bivše familije ako se namjerava zajednički „voditi isto kućanstvo”. Riječju, HDZ i DP moraju se dogovoriti oko „skrbništva” za sve resore u državi za iduće četiri godine a da sve zvuči kao dogovor „ravnopravnih” partnera.
Za sad su s liste potpisa „za Vladu” otpali „nečlan” stranke Mislav Kolakušić i Josip Jurčević koji je brzo shvatio da ništa od očekivane fotelje ministra kulture. Za utjehu ostaje mu „civilni sektor” u kojem se dobro snalazi godinama. No, vidjele žabe da se konji potkivaju pa se većim papom od pape drži i Stjepo Bartulica. Dao je, kaže, potpis ali sa „utegom” jer traži da u koalicijski sporazum uđe, crno na bijelom, „prestanak ideološke kolonizacije, školstvo bez rodne ideologije, brže izdavanje dokumente za južnoameričke Hrvate!?, istina o kovid pandemiji, muzej žrtvama komunističkoj terora”…
Za to vrijeme Hadezeovci zakopčani do grla a Andrej Plenković „pegla” svaki „nabor” koji stvara dio depeovaca pokušavajući dokazati da nisu šaptom pali i da im vlast ipak nije jedini cilj. Dok su traju pregovori dviju strana daleko od očiju javnosti Bartulica je postao politička posvuduša i čuvar Hrvata od njih samih. Izlazi doslovce iz svake paštete pokušavajući istaknuti svoje i posramiti domoljublje drugih a da se o „pačanju” u sve i svašta ne govori. Multitasking Stjepo, na svim je ekranima, svih televizija prikazujući se kao teška oporba usred pregovora DP-a i HDZ-a u kojima se inače stalno ističe- nema ucjene!
No, uporni Bartulica tvrdi da zna o svemu sve bolje nego li stručnjaci – od gospodarstva, do zdravstva, odnosa prema manjinama, vanjskoj i unutarnjoj politici da bi sve začinio svojom samopromocijom za neku od fotelja- jer „ne bježim od odgovornosti ako bude trebalo”!
Zašto bi Bartulici trebalo reći da smanji doživljaj?
Pa primarno zato što je u tim promotivnim istupima izgovorio gomilu onog što obične građane ozbiljno plaši kad bi „Stjepo imao pet minuta vlasti”. Primjerice, taj Amerikanac po rođenju, odlučio je prodavati političku priču u Hrvatskoj jer u SAD-u je očito prejaka konkurencija. Pustio bi da nam „gospodarstvenici imaju punu slobodu” a upitno mu je i postojanje državnog inspektorata „koji proganja i plaši poduzetnike”!? premda objektivno ni nekoliko puta brojnija inspekcija ne bi uspjela kazniti sve one koji krše zakone i bogate se otimajući građanima. Vjerojatno mu se inspekcija dodatno zamjerila tijekom epidemije svinjske kuga koja po DP-u „nije niti postojala već se tek željelo uništiti domaće svinje i proizvođače”. Zdušno zagovara privatizaciju svih državnih tvrtki, dakako, na štetu standarda građana. Dodaje da se „Hrvatska ne treba dokazivati manjinama” a ni Istanbulska konvencija nije po njegovu čeifu… Što li tek reći na Bartuličinu viziju zdravstva jer, kaže znalac, „trebamo više HZZO-a” odnosno treba razbucati dodano javni zdravstveni sustav i omogućiti poduzetnicima da svoja osiguravajuća društva pretvore u otimačinu javnog novca kao što su to davno učinili u Slovačkoj i od toga se nikad nisu oporavili.
Rezultat – Slovačka je po zdravstvenim pokazateljima na dnu EU-a jer su dodatni osiguravatelji (privatnici) učinili sustav dostupnim samo onima s dubljim džepom. Dodatna nevolja je prijedlog o potpunoj privatizaciji primarne zdravstvene zaštite i stav o cjepivu i cijepljenju tijekom pandemije korone po kojem je trebalo sjediti skrštenih ruku i pustiti da se „cijela Hrvatska prokuži” pa tko preživi pričat će. Uostalom, zdravstveni program DP-a tijekom izborne kampanje predstavljao je diljem zemlje osvjedočeni zadarski antivakser, dr. Damir Biloglav.
Čini se da se Stjepo ugledao na neke svoje američke istomišljenike koji su se tijekom pandemije opasno igrali tuđim životima. Ovih je dana jedan od američkih predsjedničkih kandidata, Robert F.Kennedy Jr., i vodeći antivakser, objavio kako već petnaestak godina ima kognitivnih problema! Razlog je crv koji mu je „odgrizao” dio mozga i potom platio životom ali s posljedicama i po Kennedyja. Nakon svih bizarnosti koje smo slušali u izbornoj kampanji a onda i ova postizborna naklapanja o primjerice lupanjem vratima pred nosom Nepalcima, Filipincima, Indijcima… možemo se samo nagađati koliko je crva izgubilo glavu nakon što se nahranilo najbizarnijim mozgovima hrvatske politike! Jedno je sigurno, za Hrvatsku bi bilo korisnije vratiti primjerice Amerikanca Bartulicu u SAD nego li Nepalce u Nepal. Oni samo rade i ne petljaju nam se u život.
