Izmjene Kaznenog zakona koje je predložila pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević, među kojima je i uvrštavanje grubog zanemarivanja brige o djetetovu zdravlju u kazneno djelo Povrede djetetovih prava, tijekom jučerašnjeg dana izazvalo je žestoku raspravu.
Treba li kažnjavati roditelja koji svojom pogrešnom odlukom (potencijalno) našteti djetetovu zdravlju, pa čak i zatvorskom kaznom, pitanje je oko kojeg se lome koplja. I dok jedni smatraju kako bi se na taj način učinkovito zaštitila dječja prava, drugi su skloniji blažim varijantama.
Ozbiljan propust
– Zanemarivanje zdravstvenih prava djeteta je ozbiljan propust koji treba sankcionirati. Kazna bi, po mojem mišljenju, trebala ovisiti o posljedicama koje dijete trpi. Na primjer, ako dijete ne dobije terapiju poput kemoterapije, transfuzije ili sličnog, zbog roditeljskog protivljenja, i zbog toga postane invalid ili umre, kazna bi trebala biti vrlo, vrlo ozbiljna. Ako pak dijete oboli od bolesti protiv koje nije cijepljeno, mislim da bi svi troškovi liječenja tada trebali ići na teret roditelja jer su cijepljenjem mogli spriječiti bolest, ali su ga odbili.
Ako pak ta bolest ostavi ozbiljnije posljedice na dijete – umre zbog kompliciranih ospica – onda bi i u tom slučaju trebalo tražiti kaznenu odgovornost roditelja. Mislim da bi trebalo pozvati nekoliko medicinskih i pravnih stručnjaka i od njih tražiti da iznađu optimalno zakonsko rješenje – smatra prof. Janoš Terzić s Medicinskog fakulteta u Splitu.
Prema važećim propisima, necijepljenje djeteta je prekršaj koji se kažnjava kaznom do 2000 kuna. Koliko je do sada roditelja kažnjeno nije poznato, no mediji s vremena na vrijeme izvještavaju o takvim slučajevima: kazne su u pravilu niske, po par stotina kuna, a presuda ne sadržava i nalog da se dijete cijepi. Stoga roditelji koji, znanstvenim dokazima unatoč, smatraju da je cijepljenje iznimno štetno, nerijetko kažu kako su “spremni” te pokazuju kuvertu sa spremljenih 2000 kuna.
Pravobraniteljica sad predlaže da necijepljenje postane kazneno djelo. U sadašnjem kaznenom zakonu djelo Povreda djetetovih prava propisuje kaznu do tri godine zatvora za roditelje koji “grubo zanemaruju dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta”, a pravobraniteljica traži da se izrijekom spomene i briga o djetetovu zdravlju. Zanemarivanje te brige predstavljalo bi, prije svega, neliječenje djeteta u skladu s preporukama liječnika, ali i necijepljenje djeteta bez utvrđenih kontraindikacija.
Krajnji cilj
Propisana kazna je “do tri godine zatvora”. Nije propisana minimalna kazna, što znači da kazna ne mora biti zatvorska: malo je vjerojatno da bi sud poslao u zatvor roditelja koji ne cijepi dijete, ali bi ga osudio i uveo u kaznenu evidenciju te mu naložio da otkloni povredu prava, odnosno da cijepi dijete – što je krajnji cilj.
I struka i politika oko ovog je pitanja podijeljena.
– Zatvorske kazne ne trebamo, ne znam tko se s time igra. Prevencija od cjepiva je svakome jasna, onaj tko ne cijepi svoje dijete izlaže ga smrtnome riziku. Mislim da ne treba ići s drastičnim kaznama, nego treba prvenstveno roditeljima objašnjavati, što i sad radimo, i zato u posljednje dvije godine imamo bolju procijepljenost – izjavio je Kujundžić. Za razliku od njega, ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković smatra kako je ipak oštrija kazna bolja poruka.
– Konzultirat ćemo i medicinsku i pravnu struku, katedre fakulteta pa ćemo vidjeti gdje smo. Da se izjašnjavam o tome je li to uobičajeno, mislim da je preuranjeno, međutim svaku ćemo primjedbu analizirati – naveo je Bošnjaković i dodao da nema sva saznanja o problematici. Što se liječničke struke tiče, uglavnom smatraju kako je potrebno više komunikacije s roditeljima.
– U načelu sam protiv drastičnih kazni. Stav struke je jasan: cijepljenje je najbolji način zaštite i djecu treba redovito cijepiti. No, neke druge struke trebale bi utvrditi kako to postići – kaže dr. Bernard Kaić, voditelj službe za epidemiologiju HZJZ-a.
Roditelji koji odbijaju cijepljenje traže pravo na izbor i tvrde da ne čine ništa osim što maksimalno štite svoju djecu. Međutim, kad izbije epidemija, i faktički i metaforički stvaraju se redovi necjepiša pred ordinacijama koji naglo žele cijepiti djecu – kao što je to bio slučaj u Dubrovniku prije nekoliko godina.
Poljuljana uvjerenja
Prof. Goran Tešović, specijalist infektologije i pedijatrijske infektologije, nakon 29 godina rada u bolnici smatra kako je dio roditelja necjepiša zapravo neodlučan te se odlučuju za cijepljenje nakon što im se predoče sve činjenice, dok je jedan manji postotak njih zagrižen u svojim uvjerenjima i ništa ih neće poljuljati, pa ni prijetnja zatvorskom kaznom.
– Štoviše, smatram da bi ih tako nešto samo učvrstilo u uvjerenjima – kaže prof. Tešović. Takvi slučajevi, gdje roditelji zbilja dovedu u pitanje život djeteta pogrešnim odlukama su, kaže, iznimno rijetki.
– Kada govorimo o obvezi cijepljenja mogu reći da nije važno koje je boje mačka nego kako lovi miševe. Dobar primjer za to su zemlje poput Finske, Danske ili Njemačke. Tu imamo sustave koji nemaju obvezno cijepljenje, nego preporučeno, pa opet imaju procijepljenost dovoljnu za kolektivnu imunizaciju građana – kaže prof. Tešović i zaključuje da prijetnje zatvorom nisu dobre, nego nam treba alternativa – komunikacija.
Prof. Ivana Tucak, stručnjakinja za obiteljsko pravo s Pravnog fakulteta u Osijeku i autorica znanstvenog rada “Obavezno cijepljenje djece: za i protiv” također smatra da je prijedlog pravobraniteljice pretjeran.
– Kazneni progon roditelja koji ne žele cijepiti dijete nikako nije dobro rješenje. U svakom slučaju, obvezno cijepljenje mora biti popraćeno drugim mjerama. Pozornost bi se u najvećoj mjeri trebala okrenuti edukaciji i širenju medicinski argumentiranih informacija o cijepljenju – smatra Tucak.
