Politologinja po struci, a vinarka po zanatu, svestrana Monika Prović vlasnica je vinskog bara MoNIKa’s Wine Bar u Ban Mladenovoj 1 u Splitu, koji vodi sa svojim partnerom Nikolom Bojanićem. Znanja o vinima usvajala je postupno, uz oca koji je u dolini rijeke Neretve kod Opuzena osnovao vinariju Prović u kojoj radi malo drugačija vina pa se tako među njihovim etiketama mogu naći merlot, cabernet sauvignon, muškat žuti, čak i chardonnay. Štoviše, upravo su Provići prvi posadili chardonnay na području Neretve.
– Ključna je razlika u tome što smo više fokusirani na bijela vina, što je neočekivano s obzirom na to da se nalazimo na jugu i plavac je svugdje oko nas. No, kada smo 1997. počinjali profesionalno vinariju, vinogorje Komarna nije postojalo, a plavac koji nije s kamenitog terena nije neke kvalitete. Od crnih sorti smo se fokusirali na one koje je struka preporučila za naše područje, odnosno na bordoške sorte merlot i cabernet – počela je priču o vinima Monika Prović. – Moj otac je prvi zasadio lozu chardonnaya kao potpuni eksperiment. Imali smo općenito malo informacija, i to je bio rezultat nadahnuća i osobnih preferencija po pitanju stila vina. Znali smo da postoje sjajni chardonnayi iz sunčanih područja poput Kalifornije, pa je to bila inspiracija mom ocu da ga zasadi. Nakon nulte berbe, odnosno nakon tri godine otac je poslao Ministarstvu dopis opisujući uspjeh koji smo ostvarili s ovom sortom, da bi je potom Ministarstvo uvrstilo na popis preporučenih kultivara, što je bilo bitno jer bez toga vino od određene sorte ne može dobiti oznaku vrhunskog vina – objašnjava.
Svjesna da imaju dobar proizvod o kojem je željela proširiti glas, Monika Prović pokušavala je promicati obiteljsko vino, no uz tadašnji uredski posao u Zagrebu nije bilo moguće učiniti puno pa je odlučila napraviti veliki zaokret i posvetiti se potpuno obiteljskom poslu, a onda i preseliti se natrag u Split: – Plasman vina je najteži dok ste mali i nepoznati jer, kao i u svakom poslu, morate naći svoje tržište i prodati. Doista je važno pojaviti se na sajmovima i manifestacijama jer ljudi tada spoje vaš lik i ime vinarije. Možda su nekada i pili vaše vino, ali tek kad netko popriča s vama, zapravo ostvarujete pravi kontakt. Stoga vinarija Prović sudjeluje na raznim vinskim sajmovima, međutim, kako ih ima jako puno, nemoguće je pokriti ih sve. Ali drago mi je što se razvija ta kultura vina i stola i što se puno toga događa – istaknula je.
Korak dalje u promicanju svojih obiteljskih vina Monika je odlučila poduzeti otvaranjem vinskog bara u Splitu kako bi stvorila prostor za predstavljanje svojih proizvoda javnosti.
– Sve je počelo od ideje da je najvrednija butelja ona koju prodate sami. Vidjela sam da vinarija napreduje, kako kapacitetom, tako i kvalitetom pa sam odlučila ispričati našu obiteljsku priču – naglasila je i dodala: – Htjela sam da većem broju ljudi direktno nudimo vino, a kada sam razmislila o lokaciji, odluka je pala na Split. Tamo sam odrasla. završila osnovnu i srednju školu i tamo mi živi partner. Tako smo moj dečko Nikola i ja uložili svoju ušteđevinu i otvorili MoNIKa’s Wine Bar.
Bar su otvorili u srpnju 2018. godine, a nakon kratke prve sezone, onu prošlogodišnju iskoristili su u potpunosti. – Gosti su nam sjajno reagirali, svidjela su im se i vina i atmosfera. Primijetili smo da su nam se vratili neki gosti koji su bili kod nas prve sezone, a oni koji bi boravili dulje u Splitu znali su nam dolaziti i tri do četiri puta u tjedan dana! U ovom kratkom periodu, MoNIKa’s Wine Bar, zahvaljujući komentarima i ocjenama zadovoljnih gostiju na poznatoj platformi TripAdvisor završio je prvi na ljestvici najpopularnijih mjesta u gradu Splitu.
MoNIKa’s Wine Bar jedinstven je po tome što se sva vina koja nude, a njih je više od 50 različitih i sva su od hrvatskih proizvođača, može kušati na čaše, pojašnjava Monika: – To gosti jako vole, zato i dolaze toliko puta jer mogu svaki put isprobati nešto novo. Uvijek bude ljudi koji se stalno vraćaju na isto vino, a neki pak uvijek dolaze otkrivati nove okuse. Ima jako puno Amerikanaca iz Kalifornije koji su navikli piti strukturirane cabernete pa vole plavac unatoč ljetnoj vrućini. Nudimo im plavac s Komarne koji smo dečko i ja sami radili, a svide im se i drugi plavci s različitih lokacija jer im pokušavamo prikazati različitost regija kroz iste sorte. Bilo je i ljudi upravo iz Amerike, zemlje u kojoj je chardonnay popularan, ali u kojoj ima puno masovno rađenih vina te sorte, koji nam dođu s predrasudama, ali odu doma s novim spoznajama jer ih naš chardonnay iznenadi – ponosna je.
Među zanimljivim vinima u MoNIKa’s Wine Baru svakako je i vino zlatarica koje usred ljeta predstavlja fino osvježenje. Sa svojim kooperantima i kolegama vinarima obitelj Prović već godinama aktivno radi na oživljavanju te autohtone sorte. – Otac se i prije nešto sitno bavio njome, no zapravo smo brat i ja počeli malo čačkati i proučavati zlataricu. Pričali smo i zaključili da je to sorta sa sjajnim potencijalom koja nam omogućava da dobijemo ono što Dalmaciji često nedostaje, a to je lagano, lepršavo vino s lijepom aromatikom, pogotovo kad ne želite piti nešto jače, teže i alkoholnije poput pošipa – pojašnjava Monika i nastavlja: – Mnogi tu sortu smatraju potencijalnom malvazijom Dalmacije i s tim bih se čak i složila, no glavni problem je količina nasada jer je posađena na samo 19 hektara, a da bi dobila momentum kao malvazija, treba veće količine. Inače smo u Zagrebu u suradnji s udrugom Women on Wine odradili čak dvije radionice posvećene zlatarici kako bismo osvijestili ljude o toj sjajnoj sorti.
Ekskluzivno za bar Monika je s dečkom osmislila i dvije posebne etikete, 001 i Darth Tannitus. Dok je laganiji 001 blend merlota, plavca i syraha koji je četiri mjeseca ležao u korištenim barrique bačvama, Darth Tannitus je plavac mali, snažno i jako tanično vino tamne boje, odležano u hrastovim bačvama i do godine i pol dana. – Moj partner i ja planiramo i već smo krenuli raditi nova vina kako bismo dodali još nekoliko novih stvari na vinsku listu. Malo smo prosušivali, igramo se, istražujemo, mahom se bavimo crnim vinima, ali vidjet ćemo što će sve nastati – zaključila je Monika.
